Opet me nije predugo bilo.. Blog jednostavno nije "moje" sredstvo komunikacije..
Odlucila sam stoga pisanje o nasoj emigraciji prebaciti na Facebook page, jer mi je to puno blizi medij i oblik komunikacije.
Necu puno odugovlaciti s ovim postom i opsirno opisivati, jer nastavak nase price imate na fejsu. samo cu reci da smo 23. 10. 2015. na granicnom prijelazu Emerson, MB postali Permanent Residents.
I da nam je u Kanadi odlicno, iznad svih nasih ocekivanja.
Nadam se da je nasa prica nekome pomogla, nadam se da smo ohrabrili one koji su mislili da je nemoguce ista postici izvan Kanade.. Moze se, sve se moze! U krajnjoj liniji, i ja sam gooooodinama prije nase emigracije pratila jedan blog (Novi zivot u Kanadi) koji mi je neizmjerno pomogao u nekim iformacijama i opcenitoj slici zivota u Kanadi. Zato znam koliko ovakve stvari mogu znaciti covjeku koji tek gazi u burne vode emigracije..
Sretno svima!
Nastavite pratiti pricu na Canada,eh?
https://www.facebook.com/croatsincanada/?fref=ts
srijeda, 25. studenoga 2015.
srijeda, 13. svibnja 2015.
Good things come to those who wait..
..is an English phrase extolling the virtue of patience.
Nisam mogla samo mirno sjediti i cekati, mozak se prebacio u overdrive i trazio moguca rjesenja.
Pocela sam se pitati sto bi bilo kada bismo muza prijavili na Working Holiday. On bi otisao, pa bi meni probao naci poslodavca da mogu aktivirati work permit na temelju nominacije. Ili bismo mozda mogli ici svi zajedno, ja i dijete udjemo kao Visitors, zasto ne, imamo prijatelje koji su tako napravili. Stvarno bismo mogli probati.. Problem je, ne znamo smijemo li uopce iskoristiti Working Holiday obzirom da imamo nominaciju, no svi s kojima pricamo kazu da ne bi smjelo biti problema.
Working Holiday je lutrija. Najbrzi prst. Za Hrvate ima 275 mjesta kojih se pokusava domoci tisuce mladih. Prosle godine sve je popunjeno u manje od 15 minuta. A mi o Working Holidayu pojma nemamo. Od starta smo bili fokusirani na trajna rjesenja, pa mogucnost jednogodisnje radne dozvole nismo ni razmatrali..
Opet je uslijedilo informiranje, iscitavanje foruma, blogova i grupa, trazenje informacija, smisljanje strategije.
CIC obicno najavi kada ce otvoriti kvote za Working Holiday. To se i ove godine ocekivalo, pratili smo sluzbenu stranicu.
Pred kraj Veljace, jedno popodne, potpuno nenajavljeno i neocekivano na Facebook stranici Kanadsko - Hrvatske Ambasade ostvanuo je post da je kvota za Working Holiday sada otvorena. Sok i nevjerica, potpuni kaos. Sve nase streberske strategije o copy/paste-anju podataka, sve pripreme su u panici pale u vodu. "Rucno" smo prolazili svaki korak.. Proslo je vise od 20 minuta dok smo uspjeli izregistrirati muza i poslati trazene podatke. Prosle godine to bi znacilo eventualno mjesto pri dnu liste cekanja, ove godine, zbog nenajavljivanja i nepripremljenosti ljudi muz je bio sedmi!!
To je to! Muz ce dobiti radnu dozvolu, idemo u Kanadu! Sreca i veselje.
Sat vremena kasnije mene nesto kopka... Zasto ne bih prijavila i sebe? Mozda jos upadnem na listu cekanja.. Aj', bas idem probati, zasto ne?
Sat vremena nakon sto je kvota za Working Holiday otvorena ja sam bila 130 po redu i upala u kvotu!! Nevjerojatno!
Imamo dvije radne dozvole!!
I kako to obicno u zivotu biva, sve su se kockice poslagale same od sebe..
U narednim danima smo saznali da nema nikakve prepreke da oboje aktiviramo radne dozvole, bez obzira na Provincijsku noinaciju i aplikaciju za PR.
Saznali smo da nemam nikakve prepreke da odemo direktno u Manitobu.
Uplatili smo sve sto smo trebali uplatiti.
Kad je dosla konacna potvrda, pozivno pismo za Working Holiday program, kupili smo karte.
26.5. slijecemo u Winnipeg!!
Pred kraj Travnja stigao je i toliko zeljeni AOR, potvrda iz CICa da je aplikacija za Permanent Residence zaprimljena, kompletirana i cekamo poziv za Medical Exam.
To je izvrsna vijest, jer s tim File Numberom mi 4 mjeseca prije isteka Working Holidaya apliciramo za Bridging Open Work Permit. Na tu radnu dozvolu imaju pravo ljudi koji rade u Kanadi na neku radnu dozvolu, a dobili su potvrdu da su u procesu za PR.
Mozda nam BOWP nece nni trebati, mozda do tad vec dobijemo PR :D Ne nadam se previse, ipak je Bec jaaaaako spor.
Sve je doslo na svoje mjesto.
I ovaj ce blog konacno dobiti zanimljivu dimenziju i stvarno iskustvo zivota u Kanadi, a ne samo dosadne cinjenice oko birokracije, koja je, nazalost, neizbjezna.
Nisam mogla samo mirno sjediti i cekati, mozak se prebacio u overdrive i trazio moguca rjesenja.
Pocela sam se pitati sto bi bilo kada bismo muza prijavili na Working Holiday. On bi otisao, pa bi meni probao naci poslodavca da mogu aktivirati work permit na temelju nominacije. Ili bismo mozda mogli ici svi zajedno, ja i dijete udjemo kao Visitors, zasto ne, imamo prijatelje koji su tako napravili. Stvarno bismo mogli probati.. Problem je, ne znamo smijemo li uopce iskoristiti Working Holiday obzirom da imamo nominaciju, no svi s kojima pricamo kazu da ne bi smjelo biti problema.
Working Holiday je lutrija. Najbrzi prst. Za Hrvate ima 275 mjesta kojih se pokusava domoci tisuce mladih. Prosle godine sve je popunjeno u manje od 15 minuta. A mi o Working Holidayu pojma nemamo. Od starta smo bili fokusirani na trajna rjesenja, pa mogucnost jednogodisnje radne dozvole nismo ni razmatrali..
Opet je uslijedilo informiranje, iscitavanje foruma, blogova i grupa, trazenje informacija, smisljanje strategije.
CIC obicno najavi kada ce otvoriti kvote za Working Holiday. To se i ove godine ocekivalo, pratili smo sluzbenu stranicu.
Pred kraj Veljace, jedno popodne, potpuno nenajavljeno i neocekivano na Facebook stranici Kanadsko - Hrvatske Ambasade ostvanuo je post da je kvota za Working Holiday sada otvorena. Sok i nevjerica, potpuni kaos. Sve nase streberske strategije o copy/paste-anju podataka, sve pripreme su u panici pale u vodu. "Rucno" smo prolazili svaki korak.. Proslo je vise od 20 minuta dok smo uspjeli izregistrirati muza i poslati trazene podatke. Prosle godine to bi znacilo eventualno mjesto pri dnu liste cekanja, ove godine, zbog nenajavljivanja i nepripremljenosti ljudi muz je bio sedmi!!
To je to! Muz ce dobiti radnu dozvolu, idemo u Kanadu! Sreca i veselje.
Sat vremena kasnije mene nesto kopka... Zasto ne bih prijavila i sebe? Mozda jos upadnem na listu cekanja.. Aj', bas idem probati, zasto ne?
Sat vremena nakon sto je kvota za Working Holiday otvorena ja sam bila 130 po redu i upala u kvotu!! Nevjerojatno!
Imamo dvije radne dozvole!!
I kako to obicno u zivotu biva, sve su se kockice poslagale same od sebe..
U narednim danima smo saznali da nema nikakve prepreke da oboje aktiviramo radne dozvole, bez obzira na Provincijsku noinaciju i aplikaciju za PR.
Saznali smo da nemam nikakve prepreke da odemo direktno u Manitobu.
Uplatili smo sve sto smo trebali uplatiti.
Kad je dosla konacna potvrda, pozivno pismo za Working Holiday program, kupili smo karte.
26.5. slijecemo u Winnipeg!!
Pred kraj Travnja stigao je i toliko zeljeni AOR, potvrda iz CICa da je aplikacija za Permanent Residence zaprimljena, kompletirana i cekamo poziv za Medical Exam.
To je izvrsna vijest, jer s tim File Numberom mi 4 mjeseca prije isteka Working Holidaya apliciramo za Bridging Open Work Permit. Na tu radnu dozvolu imaju pravo ljudi koji rade u Kanadi na neku radnu dozvolu, a dobili su potvrdu da su u procesu za PR.
Mozda nam BOWP nece nni trebati, mozda do tad vec dobijemo PR :D Ne nadam se previse, ipak je Bec jaaaaako spor.
Sve je doslo na svoje mjesto.
I ovaj ce blog konacno dobiti zanimljivu dimenziju i stvarno iskustvo zivota u Kanadi, a ne samo dosadne cinjenice oko birokracije, koja je, nazalost, neizbjezna.
Cekanje PRa - najgora stvar ikad..
.. al zbilja je.
prvo razocaranje doslo je ubrzo nakon Nove godine: ne mozemo kroz Express Entry jer kroz njega ce moci samo odredjeni Province nominanti. Nasa nominacija je iz 2014. i ne vrijedi za EE. slali smo mailove, prijatelji su zvali CIC* agente, agonija cekanja na odluku se oduzila skoro 2 tjedna dok mailom nije dosla i definitivna potvrda; s postojecom nominacijom ne mozemo kroz EE. Ono sto nas je najvse frustriralo bila je cinjenica da se ta informacija nigdje nije spominjala, dapace, na seminarima koje su odrzavali CICovi agenti diljem Kanade PNP aplikanti su poticani da se prijave kroz EE.. Tih dana dobiti tocnu informaciju od CICa bilo je nemoguce..
Drugo razocaranje uslijedilo je malo kasnije kad je CIC updateao podatke o Viznim uredima koji obradjuju aplikacije... Bec je podigao vrjeme obrade PNP PR aplikacija s 19 mjeseci na 25.
Kao da sve to skupa vec nije bilo dovoljno, CIC je iz nekon razloga potpuno stao s izdavanjem AORa (file numbera, potvrde da su zaprimili papirnatu apikaciju za PR). Prije se na AOR cekalo nekoliko tjedana, maksimalno 2 mjeseca. Mi smo na nas cekali gotovo 5 mjeseci!
Nepotrebno je reci koliko smo bili razocarani, jadni i ljuti tih dana..
Znam da je emigracija igra zivaca i cekanja, ali ovo je bilo bas uzasno, svaki dan neka nova losa vijest..
U glavi se krenuo stvarati plan B, pa plan C, pa plan ŽNJ.. Cak sam u naletu zelje da se sto prije maknem odavdje krenula citati o Austraiji, Novom Zelandu, Irskoj..
No, na kraju je plan ŽNJ upalio..... :)
*CIC - Citizenship and Immigration Canada; biblija imigracije u Kanadu
prvo razocaranje doslo je ubrzo nakon Nove godine: ne mozemo kroz Express Entry jer kroz njega ce moci samo odredjeni Province nominanti. Nasa nominacija je iz 2014. i ne vrijedi za EE. slali smo mailove, prijatelji su zvali CIC* agente, agonija cekanja na odluku se oduzila skoro 2 tjedna dok mailom nije dosla i definitivna potvrda; s postojecom nominacijom ne mozemo kroz EE. Ono sto nas je najvse frustriralo bila je cinjenica da se ta informacija nigdje nije spominjala, dapace, na seminarima koje su odrzavali CICovi agenti diljem Kanade PNP aplikanti su poticani da se prijave kroz EE.. Tih dana dobiti tocnu informaciju od CICa bilo je nemoguce..
Drugo razocaranje uslijedilo je malo kasnije kad je CIC updateao podatke o Viznim uredima koji obradjuju aplikacije... Bec je podigao vrjeme obrade PNP PR aplikacija s 19 mjeseci na 25.
Kao da sve to skupa vec nije bilo dovoljno, CIC je iz nekon razloga potpuno stao s izdavanjem AORa (file numbera, potvrde da su zaprimili papirnatu apikaciju za PR). Prije se na AOR cekalo nekoliko tjedana, maksimalno 2 mjeseca. Mi smo na nas cekali gotovo 5 mjeseci!
Nepotrebno je reci koliko smo bili razocarani, jadni i ljuti tih dana..
Znam da je emigracija igra zivaca i cekanja, ali ovo je bilo bas uzasno, svaki dan neka nova losa vijest..
U glavi se krenuo stvarati plan B, pa plan C, pa plan ŽNJ.. Cak sam u naletu zelje da se sto prije maknem odavdje krenula citati o Austraiji, Novom Zelandu, Irskoj..
No, na kraju je plan ŽNJ upalio..... :)
*CIC - Citizenship and Immigration Canada; biblija imigracije u Kanadu
petak, 2. siječnja 2015.
Permanent Residence Application
Eh, o ovome bi se dali napisati romani..
Posebice jer cemo prolaziti popunjavanje aplikacije - dvaput'!
Posto se sve do nedavno nije znalo kako ce i sto tocno biti s novim programom - Express Entryjem, svi su govorili da je najbolje predati aplikaciju za PR sto prije, po starom.
I mi smo slusali..
"Po starom" vam znaci ispisati i isprintati hrpu formulara i popratnih dokumenata, sve to stprati u kuvertu i postom slati u CIO Sydney, Nova Scotia.
I fees smo uplatili, u nasem slucaju 2 x 550 CAD+ 150 CAD za dijete.
Kako vec svi znamo, nas Visa Office je u Becu (Vienna VO), i njihov timeline za obradu PNP aplikacija je 19 mjeseci.
Da bi se na kraju, mic po mic, ispostavilo da je nama, kao PNP aplikantima, ipak puno pametnije ici preko novog Express Entry programa. Koji je online. I koji bi, jednom kad vas pozovu da se prijavite za PR - a kako provincijska nominacija i LMIA nose 600 bodova mi koji imamo jedno od toga bismo trebali biti pozvani odmah - unutar 6 mjeseci trebao donjeti PR u putovnice.
Racunica je jasna.
Idemo preko EEa.
Narednih dana cu opisati detaljnu proceduru i za "stari nacin" i za EE, jer informacija je zaista puno.
U medjuvremenu, svima savjetujem da prouce sto je to EE i kako on funkcionira. Mnogi ga usporedjuju s Australskim modelom koji se pokazao uspjesan, te bi vam mogao otvoriti vrata Kanadskog PRa.
Posebice jer cemo prolaziti popunjavanje aplikacije - dvaput'!
Posto se sve do nedavno nije znalo kako ce i sto tocno biti s novim programom - Express Entryjem, svi su govorili da je najbolje predati aplikaciju za PR sto prije, po starom.
I mi smo slusali..
"Po starom" vam znaci ispisati i isprintati hrpu formulara i popratnih dokumenata, sve to stprati u kuvertu i postom slati u CIO Sydney, Nova Scotia.
I fees smo uplatili, u nasem slucaju 2 x 550 CAD+ 150 CAD za dijete.
Kako vec svi znamo, nas Visa Office je u Becu (Vienna VO), i njihov timeline za obradu PNP aplikacija je 19 mjeseci.
Da bi se na kraju, mic po mic, ispostavilo da je nama, kao PNP aplikantima, ipak puno pametnije ici preko novog Express Entry programa. Koji je online. I koji bi, jednom kad vas pozovu da se prijavite za PR - a kako provincijska nominacija i LMIA nose 600 bodova mi koji imamo jedno od toga bismo trebali biti pozvani odmah - unutar 6 mjeseci trebao donjeti PR u putovnice.
Racunica je jasna.
Idemo preko EEa.
Narednih dana cu opisati detaljnu proceduru i za "stari nacin" i za EE, jer informacija je zaista puno.
U medjuvremenu, svima savjetujem da prouce sto je to EE i kako on funkcionira. Mnogi ga usporedjuju s Australskim modelom koji se pokazao uspjesan, te bi vam mogao otvoriti vrata Kanadskog PRa.
Znam da me dugo nije bilo...
...i ispricavam se zbog toga, malo lijenost, malo zivotne obveze i surova svakodnevica..
prethodni post vezan uz Recruitment missions sam obrisala iz dva razloga:
1) dobila sam relativno malo odgovora, mozda 5 u svo ovo vrijeme (a neke sam tek nedavno i vidjela jer su zavrsili u Spam folderu - pojma nemam kako). U svakom slucaju nedovoljno
2) ako ce i biti novih recruitment misija, Morden ce u svakom slucaju inzistirati da se svejedno obavi Exploratory Visit, jer im iskustvo pokazuje da oni koji dodju u EV se uistinu i nastane u Mordenu, dok oni drugi.. pa, bas i ne. A njima je u cilju privuci sto vise imigranata bas u svoj grad.
Kako zbog toga post i nije imao smisla, odlucila sam ga skloniti, da ljudima ne dajem laznu nadu..
Nadalje, vecina upita koje i jesam dobila su bili prakticki neodgovarajuci.
Morden ima jasne zahtjeve koje morate zadovoljiti. Ako nemate nikakvo radno iskustvo i frisko ste izasli s faksa, ili pak imate zanimanje koje njima nije porebno (npr ekonomist), zbilja su male sanse da ce vas kontaktirati.
Zao mi je, no bolje je da budem iskrena.
prethodni post vezan uz Recruitment missions sam obrisala iz dva razloga:
1) dobila sam relativno malo odgovora, mozda 5 u svo ovo vrijeme (a neke sam tek nedavno i vidjela jer su zavrsili u Spam folderu - pojma nemam kako). U svakom slucaju nedovoljno
2) ako ce i biti novih recruitment misija, Morden ce u svakom slucaju inzistirati da se svejedno obavi Exploratory Visit, jer im iskustvo pokazuje da oni koji dodju u EV se uistinu i nastane u Mordenu, dok oni drugi.. pa, bas i ne. A njima je u cilju privuci sto vise imigranata bas u svoj grad.
Kako zbog toga post i nije imao smisla, odlucila sam ga skloniti, da ljudima ne dajem laznu nadu..
Nadalje, vecina upita koje i jesam dobila su bili prakticki neodgovarajuci.
Morden ima jasne zahtjeve koje morate zadovoljiti. Ako nemate nikakvo radno iskustvo i frisko ste izasli s faksa, ili pak imate zanimanje koje njima nije porebno (npr ekonomist), zbilja su male sanse da ce vas kontaktirati.
Zao mi je, no bolje je da budem iskrena.
utorak, 23. rujna 2014.
Letter of Approval
Nisam dugo pisala, no, realno, nisam vam imala nit o cemu pisati, izuzev kukati kako cekanje ubija, a mislim da je jedan post o tome bio sasvim dovoljan.
No, cekanje, koliko god nam se ono dugo cinilo, u konacnici se isplatilo!!
Pokusat cu negdje sa strane, u box ili nesto, ubaciti nas timeline sa bas svim detaljima. Nisam vec godinama prckala po blog layout-u i html-u, pa molim za strpljenje.
Nase cekanje je na kraju bilo nesto duze od 4 mjeseca, sto je za MPNP mrvu iznad prosjeka (hajmo reci da je nekakv prosjek 3 mjeseca bez job offera).
U srpnju se desio moratorij na izdavanje svih LMOa (koji danas vise ni ne postoje, danas se to zove LMIA) u Hospitality-ju; no, suskanja su da je tada bas sve stalo: obrada svih aplikacija i svih papira na nivou cijele Kanade. Nas slucaj, kao i slucajevi nekih nasih poznanika idu tome u prilog: poznanici koji su bili s nama u Mordenu na Exploraory visitu jos cekaju na nominaciju, iako je jedan par imao job offer koji ubrzava proces. Poznanik koji je preko Working Holidaya stekao pravo prijave u MPNP takodjer je do prije nekoliko dana cekao nominaciju, iako zivi i radi u Manitobi i ima apsolutnu prednost. Svi smo mi aplicirali u svibnju i sve nas je ocito zakacio taj famozni moratorij.
Ali dobro. Proslo je. Neki od nas vec imaju nominaciju u rukama, a neki ce je, vjerujem, brzo dobiti!
Nasa je nominacija, tocnije Letter of Approval, stigla jutros postom. Ako ste mislili da u nasoj drzavi bas nista ne funkcionira kako treba, ja moram pohvaliti HP. Zig na koverti kaze da je pismo iz Kanade poslano 17.9. Danas je 23.9. a pismo je na nasoj adresi!
Sada s ponosom i srecom mogu reci da smo sluzbeno nominirani za trajni boravak (Permanent Residence) preko provincije Manitobe!
Znam da su mnogi skepticni prema Morden Driven Initiative programu, znam da mnogi smatraju kako je to velik trosak, no nadam se da sada vidite kako je program stvaran i kako se svima onima, koji zele "igrati na sigurno" i namjeravaju trajno ostati u Kanadi, zaista isplati razmisliti o ovom nacinu imigracije. Posebice u vrijeme kad se sve vise ogranicavaju prava dolaska, a najvise ostanka putem temporary foreign worker programa.
Sto sada planiramo dalje napisat cu u novom postu.
No, cekanje, koliko god nam se ono dugo cinilo, u konacnici se isplatilo!!
Pokusat cu negdje sa strane, u box ili nesto, ubaciti nas timeline sa bas svim detaljima. Nisam vec godinama prckala po blog layout-u i html-u, pa molim za strpljenje.
Nase cekanje je na kraju bilo nesto duze od 4 mjeseca, sto je za MPNP mrvu iznad prosjeka (hajmo reci da je nekakv prosjek 3 mjeseca bez job offera).
U srpnju se desio moratorij na izdavanje svih LMOa (koji danas vise ni ne postoje, danas se to zove LMIA) u Hospitality-ju; no, suskanja su da je tada bas sve stalo: obrada svih aplikacija i svih papira na nivou cijele Kanade. Nas slucaj, kao i slucajevi nekih nasih poznanika idu tome u prilog: poznanici koji su bili s nama u Mordenu na Exploraory visitu jos cekaju na nominaciju, iako je jedan par imao job offer koji ubrzava proces. Poznanik koji je preko Working Holidaya stekao pravo prijave u MPNP takodjer je do prije nekoliko dana cekao nominaciju, iako zivi i radi u Manitobi i ima apsolutnu prednost. Svi smo mi aplicirali u svibnju i sve nas je ocito zakacio taj famozni moratorij.
Ali dobro. Proslo je. Neki od nas vec imaju nominaciju u rukama, a neki ce je, vjerujem, brzo dobiti!
Nasa je nominacija, tocnije Letter of Approval, stigla jutros postom. Ako ste mislili da u nasoj drzavi bas nista ne funkcionira kako treba, ja moram pohvaliti HP. Zig na koverti kaze da je pismo iz Kanade poslano 17.9. Danas je 23.9. a pismo je na nasoj adresi!
Sada s ponosom i srecom mogu reci da smo sluzbeno nominirani za trajni boravak (Permanent Residence) preko provincije Manitobe!
Znam da su mnogi skepticni prema Morden Driven Initiative programu, znam da mnogi smatraju kako je to velik trosak, no nadam se da sada vidite kako je program stvaran i kako se svima onima, koji zele "igrati na sigurno" i namjeravaju trajno ostati u Kanadi, zaista isplati razmisliti o ovom nacinu imigracije. Posebice u vrijeme kad se sve vise ogranicavaju prava dolaska, a najvise ostanka putem temporary foreign worker programa.
Sto sada planiramo dalje napisat cu u novom postu.
nedjelja, 13. srpnja 2014.
Cekanje..
Prosla su gotovo 2 mjeseca od zadnjeg posta. 2 mjeseca od predavanja papira u MPNP i gotovo 2 mjeseca otkad se status aplikacije s "Recieved" promijenio u "Assessment pending"... i dalje stoji na tome :(
Drugim rijecima, mi vec gotovo 2 mjeseca cekamo (tj, nasi papiri cekaju) da ih netko fizicki uzme u ruke i pregleda te nam odobri nominaciju. Da, i u Kanadi postoji nezaobilazna birokracija i da, i njihova birokracija je spora.
A ovo je tek pocetak. Na federalnoj razini (CIC) su jos sporiji...
Ne preostaje nista drugo osim naoruzati se zivcima, prezivljavati u Hrvatskoj i cekati....
A mene cekanje ubija. Dnevno i po nekoliko puta refresham MPNP online i provjeravam status aplikacije; i luuuuda sam vise od tog "Assessment pending". Nama bas tesko pada to cekanje. Skroz smo odlucni otici i jedva cekamo. Muzu je u firmi koma, meni su najavili rezanje place. Nezadovoljsto stanjem oko nas smao raste, frustracije na poslu se samo gomilaju, zapeli smo u tom nekom "medjuvremenu" u kojem smo ni tu ni tamo i bas je ruzan osjecaj. Npr, rikava mi tablet i htjela bih si kupiti novi (puno citam), i onda se lovim u razmisljanju kako cu pricekati s tom investicijom jer su tableti u Kanadi jeftiniji. A onda vidim taj prokleti assessment pending kako se ne mice s mrtve tocke i osjecam se uzasno.. Imala sam priliku vrlo povoljno djetetu kupiti cizme za zimu. I na kraju ih nisma kupila jer si cijelo vrijeme mislim kako joj te cizme nece biti dovoljne u Kanadi. A veeeliko je pitanje hocemo li do zime uspjeti domoci se Kanade..
Imam osjecaj da mi je svaka dilema i svaka odluka usko vezana uz to "ja odlazim", a zapravo pojma nemam kada odlazim, i to bi se moglo itekako otegnuti. Svi mi savjetuju da zaboravim na proces, da zivim zivot i ponasam se kao da nikamo ne idem, no ja to jednostavno ne mogu! Ne mogu se opustititi i prepustiti, jer svaki trosak i svaku kupovinu iskalkuliram u glavi "jel mi to zaista treba i hocu li to nositi sa sobom u Kanadu?". hocemo li poceti polako prodavati neke stvari (npr skuter, bicikle, knjige, tehniku) ili cemo cekati pa riskirati da na kraju nista ne prodamo jer cemo se pakirati u roku par dana (vrlo moguc scenarij, objasnit cu ga kasnije).
Dijete prica kako ce letiti s tri aviona u Kanadu i kako ce uciti klizati. Svakodnevno. ne prodje dan da Ona ne spomene Kanadu. Kad nas vidi za laptopom, odmah pita "jel citas za Kanadu?". A sto joj drugo mozemo reci osim "moramo cekati papire?". Ponekad mi se cini da to njen trogodisnji mozak shvaca i prihvaca bolje nego moj :)
Shvatila sam da kod mene ne pali i ne pomaze ono "zaboravi, zivi i uzivaj dok si jos tu", pa sam pocela lagano sistemski cistiti po kuci. Bacati prastare papire davno isteklih garancija za kucanske aparate, bacati i poklanjati odjecu i stvari koje godinama ne koristimo. Malo po malo. Nakon toga cu polako postavljati po oglasnicima stvari koje nam nisu nuzne i ne koristimo ih vise, a vrijede jos nesto. Cisto da ne cekamo zadnji tren.. I kofere treba kupiti, jer imamo samo jedan.
Prekinuli smo mobilnu pretplatu i presli na prepaid. Ovo povecanje cijena nam je zapravo super doslo, jer bismo u protivnom morali placati penale (na jedan uredjaj smo imali jos 13 mjeseci ugovorne obveze). Jedna briga manje :)
Zasto tolika nestrpljivost i neizvjesnost, kad znamo da je timeline za MPNP u pravilu 3 do 5 mjeseci, a za CIC 19?
E, pa, Hrvatska je visa exempt country. Sto znaci, onog trena kad cu ja, kao glavni aplikant, imati nominaciju Manitobe u rukama i neki, bilokakav job offer (ali bitno je da je full time), mi mozemo sletiti na privremenu radnu vizu! U svjetlu nedavnih dogadjanja i promjena za twp program pitala sam naseg officera, utjecu li promjene mozda i na nas? Ne utjecu. Nama se nista ne mijenja, mi i dalje s nominacijom i job offerom mozemo work permit traziti dikrektno na granici :) Sto ce reci, onog trena kad dobijemo nominaciju (a to moze biti bilo kad, moze sutra, moze za 2 mjeseca), meni ce biti puno lakse naci posao. Jer onda mogu poslodvacu doslovno reci "Ja mogu poceti raditi za par dana."
Slala sam ja vec molbe, oko 30ak molbi ugrubo. No, posto sam im objasnjavala da me moraju cekati mjesec dana do mjesec i pol do nominacije, nisu bas bili zainteresirani. Nominacija puuuuno toga mijenja za nas iz visa exempt zemalja i zato je cekam k'o ozebli sunce, i zato moj optimizam ne jenjava. Uvjerena sam da cu uspjeti naci neki posao prije PR statusa. Samo mi treba nominacija :(
Zato, Manitobo, molim te, poooozuuuuriiiiii!!!
Drugim rijecima, mi vec gotovo 2 mjeseca cekamo (tj, nasi papiri cekaju) da ih netko fizicki uzme u ruke i pregleda te nam odobri nominaciju. Da, i u Kanadi postoji nezaobilazna birokracija i da, i njihova birokracija je spora.
A ovo je tek pocetak. Na federalnoj razini (CIC) su jos sporiji...
Ne preostaje nista drugo osim naoruzati se zivcima, prezivljavati u Hrvatskoj i cekati....
A mene cekanje ubija. Dnevno i po nekoliko puta refresham MPNP online i provjeravam status aplikacije; i luuuuda sam vise od tog "Assessment pending". Nama bas tesko pada to cekanje. Skroz smo odlucni otici i jedva cekamo. Muzu je u firmi koma, meni su najavili rezanje place. Nezadovoljsto stanjem oko nas smao raste, frustracije na poslu se samo gomilaju, zapeli smo u tom nekom "medjuvremenu" u kojem smo ni tu ni tamo i bas je ruzan osjecaj. Npr, rikava mi tablet i htjela bih si kupiti novi (puno citam), i onda se lovim u razmisljanju kako cu pricekati s tom investicijom jer su tableti u Kanadi jeftiniji. A onda vidim taj prokleti assessment pending kako se ne mice s mrtve tocke i osjecam se uzasno.. Imala sam priliku vrlo povoljno djetetu kupiti cizme za zimu. I na kraju ih nisma kupila jer si cijelo vrijeme mislim kako joj te cizme nece biti dovoljne u Kanadi. A veeeliko je pitanje hocemo li do zime uspjeti domoci se Kanade..
Imam osjecaj da mi je svaka dilema i svaka odluka usko vezana uz to "ja odlazim", a zapravo pojma nemam kada odlazim, i to bi se moglo itekako otegnuti. Svi mi savjetuju da zaboravim na proces, da zivim zivot i ponasam se kao da nikamo ne idem, no ja to jednostavno ne mogu! Ne mogu se opustititi i prepustiti, jer svaki trosak i svaku kupovinu iskalkuliram u glavi "jel mi to zaista treba i hocu li to nositi sa sobom u Kanadu?". hocemo li poceti polako prodavati neke stvari (npr skuter, bicikle, knjige, tehniku) ili cemo cekati pa riskirati da na kraju nista ne prodamo jer cemo se pakirati u roku par dana (vrlo moguc scenarij, objasnit cu ga kasnije).
Dijete prica kako ce letiti s tri aviona u Kanadu i kako ce uciti klizati. Svakodnevno. ne prodje dan da Ona ne spomene Kanadu. Kad nas vidi za laptopom, odmah pita "jel citas za Kanadu?". A sto joj drugo mozemo reci osim "moramo cekati papire?". Ponekad mi se cini da to njen trogodisnji mozak shvaca i prihvaca bolje nego moj :)
Shvatila sam da kod mene ne pali i ne pomaze ono "zaboravi, zivi i uzivaj dok si jos tu", pa sam pocela lagano sistemski cistiti po kuci. Bacati prastare papire davno isteklih garancija za kucanske aparate, bacati i poklanjati odjecu i stvari koje godinama ne koristimo. Malo po malo. Nakon toga cu polako postavljati po oglasnicima stvari koje nam nisu nuzne i ne koristimo ih vise, a vrijede jos nesto. Cisto da ne cekamo zadnji tren.. I kofere treba kupiti, jer imamo samo jedan.
Prekinuli smo mobilnu pretplatu i presli na prepaid. Ovo povecanje cijena nam je zapravo super doslo, jer bismo u protivnom morali placati penale (na jedan uredjaj smo imali jos 13 mjeseci ugovorne obveze). Jedna briga manje :)
Zasto tolika nestrpljivost i neizvjesnost, kad znamo da je timeline za MPNP u pravilu 3 do 5 mjeseci, a za CIC 19?
E, pa, Hrvatska je visa exempt country. Sto znaci, onog trena kad cu ja, kao glavni aplikant, imati nominaciju Manitobe u rukama i neki, bilokakav job offer (ali bitno je da je full time), mi mozemo sletiti na privremenu radnu vizu! U svjetlu nedavnih dogadjanja i promjena za twp program pitala sam naseg officera, utjecu li promjene mozda i na nas? Ne utjecu. Nama se nista ne mijenja, mi i dalje s nominacijom i job offerom mozemo work permit traziti dikrektno na granici :) Sto ce reci, onog trena kad dobijemo nominaciju (a to moze biti bilo kad, moze sutra, moze za 2 mjeseca), meni ce biti puno lakse naci posao. Jer onda mogu poslodvacu doslovno reci "Ja mogu poceti raditi za par dana."
Slala sam ja vec molbe, oko 30ak molbi ugrubo. No, posto sam im objasnjavala da me moraju cekati mjesec dana do mjesec i pol do nominacije, nisu bas bili zainteresirani. Nominacija puuuuno toga mijenja za nas iz visa exempt zemalja i zato je cekam k'o ozebli sunce, i zato moj optimizam ne jenjava. Uvjerena sam da cu uspjeti naci neki posao prije PR statusa. Samo mi treba nominacija :(
Zato, Manitobo, molim te, poooozuuuuriiiiii!!!
subota, 31. svibnja 2014.
MPNP ONLINE
*** svi dokumenti koje uploadate neka budu PDF/JPEG i nek budu manji od 2 mb***
How can I see the status of my MPNP application?
The Manitoba Provincial Nominee Program (MPNP) does NOT accept inquries about the status of applications – neither by email, post, telephone nor in person.
Registered users of MPNP Online can log in to the program’s web application to check the status of applications.
MPNP Online status messages are as follows:
Received – Demande reçue
- The MPNP Online application you submitted has been successfully received and is in pre-assessment, the stage at which we ensure all information has been accurately entered and supporting documents are legible and verifiable.
Information Requested – Information supplémentaire requise
- The MPNP is waiting for information to address an issue preventing further progress; this could be related to any aspect of your application and may involve a request directed to applicant, supporter or another party such as your past employer or school.
Assessment Pending – Dans l’attente d’évaluation
- Your application is awaiting review by MPNP program officers.
Assessment in Process – Évaluation en cours
- Application is being reviewed.
No Assessment Required – Demande retirée
- Applicant has withdrawn his/her application.
Not Accepted for Assessment – Pas acceptée aux fins d’évaluation
- MPNP has determined application is ineligible, incomplete or otherwise not acceptable.
Assessment Complete – Évaluation finalisée
- MPNP program officers have completed their reviews; correspondence is being sent to inform applicant of the result of our assessment of your application.
Request for Review in process – Révision de la décision en cours
- This message pertains to refused applications for which the applicant has formally requested an RFR – Request for Review.
Mi smo uploadali nase s 9.5. sada nam je status assessment pending...
Idemo "doma" i "doma nije najljepse"
Ne znam kako bih opisala put za Hrvatsku.
al zbilja ne znam -.-
sve sto cete procitati je totalno subjektivno i samo moje..
Nisam htjela otici, dok me s druge strane pomisao na nju mamila neormalno....
u Winnipegu sam jos i mogla zdvajati nad tim hortons cafe moca casom,jer je on tu bio tako stvaran, a ona nije....
jer nje nije bilo ovdje...
a mater k'o mater, uzmite joj sve sem djeteta....
let do toronta je kratak, u torotu sok velicinom Paerson aerodroma, potom njihovom neorganizacijom (jedini aerodrom na kojem nismo imali provjeru izmedju letova; koliko god to meni olakslao, s druge strane, nije u redu sigurnosti poradi!!)
u sumrak polijecemo. tornotno, i okolica. no offence dragi moji koji zivite/zivjeli ste tamo... al da me netko tamo ostavi, crkla bih :) more i more i mooooreeeee nepreglednih svjetala.... pa jel to zbilja sve tako gusto naseljeno?????
Morden ruralan???? moze, enitajm, noutajm, đast sej ver tu sajn....
svaka cast svemu i svakomu, al ja zelim u rulalni dio ..
ne znam sto bih vam pricala o letovima....
sto se usluge tice, vise manje su svi bili na razini, da trebam usporediti swiss air i canada air prekoocenask direktno, swiss air pobjedjuje, isto kao i (ne)ljubaznost osoblja u croatia airlines kabini -.-
gdja srednjih godina ima kofer, ni manji ni veci od onih dimenzija kilaze propisane za kabinu, samo, godspodja, eto, ima godina.. ulazimo u kabinu, stjuardesa se izdrkava na nju da nek ne nosi u avion ono sto sama ne moze dici... ma jel, a tvoj je posao sto, da stojis tu i budes lijepa????
..... teta s leta CA nije postala bolja nit ljubazija...
to kamo idemo i sto nas ceka je brzo prodrlo u svijest, brze nego kojekakve carinske kontrole i cudom cudjenja sto nista ne nosimo iz Kanade... s kojim parama da shopingiram po Kanadi?!
nakon scana prtljage, umorni, odlazimo svojoj obitelji..
tren kad je ONA stavila ruke oko mog vrata opravdao je sve!!!!
SVE!!!!
svaku minutu, svaki sat, svaki cent, svaki dolar, svaku suzu!!!
i opet bih, i jos skuplje bih, ako to znaci NJENU buducsnost....
Od cijele ove prie Ona ce vam reci da ima tomicu. majicu na tomicu iz kanade, i dva vagona na tomicu koja smo donijeli :)
mi cemo reci...imamo puno!!!!!!!
al zbilja ne znam -.-
sve sto cete procitati je totalno subjektivno i samo moje..
Nisam htjela otici, dok me s druge strane pomisao na nju mamila neormalno....
u Winnipegu sam jos i mogla zdvajati nad tim hortons cafe moca casom,jer je on tu bio tako stvaran, a ona nije....
jer nje nije bilo ovdje...
a mater k'o mater, uzmite joj sve sem djeteta....
let do toronta je kratak, u torotu sok velicinom Paerson aerodroma, potom njihovom neorganizacijom (jedini aerodrom na kojem nismo imali provjeru izmedju letova; koliko god to meni olakslao, s druge strane, nije u redu sigurnosti poradi!!)
u sumrak polijecemo. tornotno, i okolica. no offence dragi moji koji zivite/zivjeli ste tamo... al da me netko tamo ostavi, crkla bih :) more i more i mooooreeeee nepreglednih svjetala.... pa jel to zbilja sve tako gusto naseljeno?????
Morden ruralan???? moze, enitajm, noutajm, đast sej ver tu sajn....
svaka cast svemu i svakomu, al ja zelim u rulalni dio ..
ne znam sto bih vam pricala o letovima....
sto se usluge tice, vise manje su svi bili na razini, da trebam usporediti swiss air i canada air prekoocenask direktno, swiss air pobjedjuje, isto kao i (ne)ljubaznost osoblja u croatia airlines kabini -.-
gdja srednjih godina ima kofer, ni manji ni veci od onih dimenzija kilaze propisane za kabinu, samo, godspodja, eto, ima godina.. ulazimo u kabinu, stjuardesa se izdrkava na nju da nek ne nosi u avion ono sto sama ne moze dici... ma jel, a tvoj je posao sto, da stojis tu i budes lijepa????
..... teta s leta CA nije postala bolja nit ljubazija...
to kamo idemo i sto nas ceka je brzo prodrlo u svijest, brze nego kojekakve carinske kontrole i cudom cudjenja sto nista ne nosimo iz Kanade... s kojim parama da shopingiram po Kanadi?!
nakon scana prtljage, umorni, odlazimo svojoj obitelji..
tren kad je ONA stavila ruke oko mog vrata opravdao je sve!!!!
SVE!!!!
svaku minutu, svaki sat, svaki cent, svaki dolar, svaku suzu!!!
i opet bih, i jos skuplje bih, ako to znaci NJENU buducsnost....
Od cijele ove prie Ona ce vam reci da ima tomicu. majicu na tomicu iz kanade, i dva vagona na tomicu koja smo donijeli :)
mi cemo reci...imamo puno!!!!!!!
Winnipeg.. Winterpeg.. oh, who cares :)
Ovisno o vasem rasporedu, ali uglavnom na samom kraju vaseg exploratory visita, imat cete dogovren sastanak s immigration officerom u Winnipegu, Notre Dame Avenue..
Mi smo imali intervju u 14h, ali smo isli prilicno rano, krenuli smo prije 8 iz Mordena jer smo vozili jednu Filipinku koja je intervju imala u 10h (sami smo pristali na to i imali smo odredjenih planova u Winnipegu dok smo cekali sastanak).
Dok smo kretali, 90% puta nas je pratilo sunce!! na radiu u jednom trenu pustaju Imagine Dragons "It's time"; jedna od mojih najdrazih, jedna od onih koje vriste "imigraicijaaaaaaaaa", pjevam iz sveg glasa i jednostavno znam, dan ne moze biti los kad je krenuo ovako dobro za mene...
nda.
pri ulaksu u Winnipeg oblaci. vjetar. vozac fula adresu i zivcan je. na kraju je nadjemo (na vrijeme za invervju nase filipinke, bez brige), a ja trazim Manitoba ECE regulatory body (ulicu dalje od Notre Dame) i ne nalazim je odmah a ovaj pizdi.. svadjamo se. balkanci.
Hladno je u picku materinu.
i puse u picku materinu.
ako ste mislli da u Mordenu puse, well, Winnipeg ce vam zbilja biti.. Winterpeg!!
Filipinka je obavila razgovor i dobila odmah invitation to apply!!
u jednom trenu krecu pahulje nosene vjetrom!! datum je 2.5. nda. Winterpeg!
nasla sam MELCC (za regulaciju mog zanimanja, ako je netko moje struke i radi u vrticu kontaktirajte me, necu sad opsirno opisivati sto, gdje i kako kad vecini to uopce nece trebati).. gljivimo po tunelima koji spajaju gro zgrada, po nekom shopping centru, blizi se i nas intervju...
Pricamo s Natalijom.
Natalia je super, ima djecu pa me kuzi jer sam depresivna jer je moje ostalo u Kroejša..
pita nas svasta. pricamo sat vremena a meni se cini k'o da je 5 minuta..
be aware!!!!! love na sitnicama!!!! tipa: imate li prijatelje negdje po kanadi (sorry, dragi moji po Sasku i Alberti, al zanijekala sam vas k'o Juda :) ) ; pita zasto i kako Manitoba (gledajte, oni su svjesni da nisu bas privlacna provincija, i da masa ljudi zeli iskoristiti njih edabi emigrirala negdje drugdje etc; dajte, ljudi, ako ste se vec nasli u situaciji da te s MPNP officerom oci u oci, bar budite iskreni u namjeri da nekoliko godina prozivite u Manitobi :P)
pita jeste gledali sto u Kanadi turisticki....
niste, nemate i ne mislite, Manitoba je vas jedini i prvi izbor!!!! to je kljucno!!!!!
osim toga, kljucno je dokazati da ste zaposlivi u Mordenu (da sve obisli nekoliko poslodavaca u da sve u mogucnosti nekad naci posao), a sve ostalo, skole, budget i sl su dolaz da ste se informirali.
Razgovor nije kao neki ispit, usmeni test i sl kako sam se ja pribojavala, al opet, uzmite u obzir da sam ja s engleskim jako jaka (I Natalia ga je pohvalila) i da sam ja u operaciji Morden 100%.
Dobili smo invitation to apply na kraju tog intervjua !!!!!!!!
HUGE thing!!!!!
nakon salate u subwayu koju nam je posluzila diiivna konobarica (koju bi valjda 90% ljudi ovdje opisalo kao konobaricu na drogama) kupila sam si strake, visoke, platila 300 kn a u hrv su skoro 500, i otisli so DOMA, u Morden!!!
u Mordenu, koliko smo culi, sunce pici mi rostiljamo citav dan -.- great. I hate Winterpeg!!
obavjestavamo Shelly da smo uboli invitation. idemo pit u Rock bar i zderat picu al ne u Boston nego u Ceaser... ne samo da je jeftinija duplo nego je i duplo bolja!!!
Morden rules!!!!
U ovom trenu, kretanje po Mordenu je kao disanje; znamo svaku ulicu i svaki zavoj. U ovom trenu, nakon 6 dana zivota u Mordenu ono tamo doma nam se cini dalekim i neznamo kako cemo se snaci.......
u ovom trenu tamo doma nije ni malo privlacno, i jedino sto vuce nazad se zove baby i ima 2 i po godine <3
i kupili smo joj majicu na tomicu <3
da nema nje, zjene oka moga, centra mog svemira i razloga zasto se ide po pravilima... odavno bih ja turisticki krsila zakon :)
ovako, idemo po ps-u, po pravilima, po zakonima i paragrafima i za divno cudo, jedom u nasim zivotima, oni nesto znace... :D
eppur si muove <3
Mi smo imali intervju u 14h, ali smo isli prilicno rano, krenuli smo prije 8 iz Mordena jer smo vozili jednu Filipinku koja je intervju imala u 10h (sami smo pristali na to i imali smo odredjenih planova u Winnipegu dok smo cekali sastanak).
Dok smo kretali, 90% puta nas je pratilo sunce!! na radiu u jednom trenu pustaju Imagine Dragons "It's time"; jedna od mojih najdrazih, jedna od onih koje vriste "imigraicijaaaaaaaaa", pjevam iz sveg glasa i jednostavno znam, dan ne moze biti los kad je krenuo ovako dobro za mene...
nda.
pri ulaksu u Winnipeg oblaci. vjetar. vozac fula adresu i zivcan je. na kraju je nadjemo (na vrijeme za invervju nase filipinke, bez brige), a ja trazim Manitoba ECE regulatory body (ulicu dalje od Notre Dame) i ne nalazim je odmah a ovaj pizdi.. svadjamo se. balkanci.
Hladno je u picku materinu.
i puse u picku materinu.
ako ste mislli da u Mordenu puse, well, Winnipeg ce vam zbilja biti.. Winterpeg!!
Filipinka je obavila razgovor i dobila odmah invitation to apply!!
u jednom trenu krecu pahulje nosene vjetrom!! datum je 2.5. nda. Winterpeg!
nasla sam MELCC (za regulaciju mog zanimanja, ako je netko moje struke i radi u vrticu kontaktirajte me, necu sad opsirno opisivati sto, gdje i kako kad vecini to uopce nece trebati).. gljivimo po tunelima koji spajaju gro zgrada, po nekom shopping centru, blizi se i nas intervju...
Pricamo s Natalijom.
Natalia je super, ima djecu pa me kuzi jer sam depresivna jer je moje ostalo u Kroejša..
pita nas svasta. pricamo sat vremena a meni se cini k'o da je 5 minuta..
be aware!!!!! love na sitnicama!!!! tipa: imate li prijatelje negdje po kanadi (sorry, dragi moji po Sasku i Alberti, al zanijekala sam vas k'o Juda :) ) ; pita zasto i kako Manitoba (gledajte, oni su svjesni da nisu bas privlacna provincija, i da masa ljudi zeli iskoristiti njih edabi emigrirala negdje drugdje etc; dajte, ljudi, ako ste se vec nasli u situaciji da te s MPNP officerom oci u oci, bar budite iskreni u namjeri da nekoliko godina prozivite u Manitobi :P)
pita jeste gledali sto u Kanadi turisticki....
niste, nemate i ne mislite, Manitoba je vas jedini i prvi izbor!!!! to je kljucno!!!!!
osim toga, kljucno je dokazati da ste zaposlivi u Mordenu (da sve obisli nekoliko poslodavaca u da sve u mogucnosti nekad naci posao), a sve ostalo, skole, budget i sl su dolaz da ste se informirali.
Razgovor nije kao neki ispit, usmeni test i sl kako sam se ja pribojavala, al opet, uzmite u obzir da sam ja s engleskim jako jaka (I Natalia ga je pohvalila) i da sam ja u operaciji Morden 100%.
Dobili smo invitation to apply na kraju tog intervjua !!!!!!!!
HUGE thing!!!!!
nakon salate u subwayu koju nam je posluzila diiivna konobarica (koju bi valjda 90% ljudi ovdje opisalo kao konobaricu na drogama) kupila sam si strake, visoke, platila 300 kn a u hrv su skoro 500, i otisli so DOMA, u Morden!!!
u Mordenu, koliko smo culi, sunce pici mi rostiljamo citav dan -.- great. I hate Winterpeg!!
obavjestavamo Shelly da smo uboli invitation. idemo pit u Rock bar i zderat picu al ne u Boston nego u Ceaser... ne samo da je jeftinija duplo nego je i duplo bolja!!!
Morden rules!!!!
U ovom trenu, kretanje po Mordenu je kao disanje; znamo svaku ulicu i svaki zavoj. U ovom trenu, nakon 6 dana zivota u Mordenu ono tamo doma nam se cini dalekim i neznamo kako cemo se snaci.......
u ovom trenu tamo doma nije ni malo privlacno, i jedino sto vuce nazad se zove baby i ima 2 i po godine <3
i kupili smo joj majicu na tomicu <3
da nema nje, zjene oka moga, centra mog svemira i razloga zasto se ide po pravilima... odavno bih ja turisticki krsila zakon :)
ovako, idemo po ps-u, po pravilima, po zakonima i paragrafima i za divno cudo, jedom u nasim zivotima, oni nesto znace... :D
eppur si muove <3
Morden kroz moje oci
Dani lete, RL je neumoljiv. Neprimjetno, prikralo se mjesec dana od mog boravka u Mordenu.. Zar vec? imam dojam da sam jos jucer bila ondje.. dok su sjecanja jos svjeza, odlucila sam da moram objaviti dozivljaje s exploratory visita.
Novosti nema, ima nekih pomaka o kojima cu pisati u iducem postu jer se ticu MPNP procesa.
Ganjam Job Offer, intenzivno razmisljam sto cu ponjeti a sto ostaviti, kako strpati citav zivot u 3 kofera od 23 kg i ucim dijete engleski :) inace sam veliki protivnik toga da roditelji, ukoliko nisu izvorni govornici, uce dijete strani jezik; no score 8 overall na IELtSu me u biti stavlja u poziciju gdje bih ja s tim rezultatima mogla poducavati engleski jezik. Pa, i nije neka bitna razlika jel pokupi rijeci od mene ili od Dore koja istrazuje :D
No, vratimo se mi Mordenu..
Prvo jutro u Mordenu osvanulo je oblacno, vjetrovito i - hladno :) Cvokotala sam dok sam ispijala kavicu u dvoristu kuce (ja ne pusim, tj, parim e cigarete, ali polovica s kojom sam putovala pusi. U Kanadi opcenito tesko cete naci kucu ili stan koji su smokers friendly - svugdje je zabranjeno pusenje, pa smo kavu ispijali vani na vjetru). Pri odlasku u ducan vidimo klince, nizi razredi osnovne skole, igraju hokej pred garazom..... u kratkim rukavima?!?! Vjetar brije k'o lud, Accuweather kaze real feel -1, temp 3; a kikaci su u kratkim rukavima?! oh, well.. Ulijevaju mi nadu da cu za xy godina i ja ocelicit :D
Dolazimo u Giant tiger. Prvi dojam: k'o Kaufland :D al s vecim izborom odjece. Drugi dojam: cijene, JEBOteeeee, cijene!!!! cijene su im iste ili neznatno vece nego nase! Npr, fejkane kroksice cete platit 5 dolara, sto je u hrv 25 kn, dakle, jos jeftinije (kod nas su obicno 30 kn pa na vise). flis slapice/balerinke placam 1 dolar.. Prilozit cu racun nase kupovine i fotku kupjenih namirnica, pa da vidite omjer. ja sam ostala pozitivno sokirana (a to je bio samo Gt, da me vidite u Walmartu :D)
Nakon kupovine i klope, odlazimo zujati po Mordenu. Vozikamo se autom, istrazujemo ulice, gledamo kuce, odlazimo do (zaledjenog!!!!!) Lake Minewasta gdje vjetar puse jos i jace nego u gradu. Nedjelja je, pa u biti i nemamo bas sto za raditi ili istrazivati jer je vecina svega zatvorena.
E, nakon nedjelje dani postaju stopljeni jedni u druge :( mozda sam ipak trebala pisati ranije, dok je sve bilo svjeze.. ili je to mozda zbog svega sto nam se desilo u kratkom periodu, pa se covjeku cini da je sve bilo u jednom danu iako je bilo u vise njih :)
Sad se vise ne mogu nit sjetiti jesmo li u Mc donalds isli u nedjelju ili ponedjeljak :)
al nije to sad bitno nit presudno. trudit cu se navesti najbitnije dogadjaje koje smo iskusili, a sad, koji dan je to bilo je starno nevazno jer, ako ce netko od vas mojih citaoca (a znam da jedni hoce <3) prolaziti kroz EV u Mordenu, imat cete svoj jedinstveni raspored, pa vam zbilja nije vazno gdje smo mi koji dan bili :)
ajmo prvo rijesiti ono sto nije "organizirano", s naglaskom na restorane i trgovine. Mcdonalds je isti. gdjegod. mozda je nas rvacki jos i ukusniji od ovog kanacnog. nemamo naviku nit potrebu, isli zbog kave koja je uzas, al rade nedjeljom i imaju free wifi, sto vam na visitu moze bit jako bitno!!
isto kao i tim hortons. e, sad. tim. hortons.
ili cete ga voljeti, ili cete ga mrziti. ja ga voooooolimmmm (iako, nije bila ljubav na prvi pogled, tj prvu konzumaciju), dok ga moja pratnja maltene mrzi. ja sam si nasla super kavu (Cafe Mocha, medium cup 2 i nekaj sitno dolara), al mi sveudilj hvaljene krafne upce nisu nesto...
kako god, kad ste u Kanadi u tim hortons MORAtE otici, jer je bez tog iskusta kao i da niste bili tu :)
Walmart u Winkleru. od igle do lokomotoite, maltene, a po prilicno super cijenama. Pratnja gledala tehniku, sve jeftinije nego kod nas. ja gledala namirnice, vecinom sve jeftinije. i nadje se i europskih brandova!!! e, sad, jesu isti kao i kod nas, ne znam, nismo stigli probat, al ono, imat cete u Kanadi i farbi za kosu, i nescafea, i nutele, i kojecega drugog na sto ste ovdje navikli :) mi kupili Nescafe od skoro pol kile!! za 10 dolara :kava: do the math. oh, don't bother, I'll do It :) u hrv nescafe od 200 grama kosta 50 kn, ovisno o ducanu i akciji. tu smo duplo vise platili jednako, a okusom je skoro isti kao i "nas". ono, razlika je minimalna za zestoke kavoljupce ovisne o nesu :)
Dolarama, Winkler; kanacka offertissima :) s tim da se usudim reci da mi se cini da su joj prpizvodi ipak nesto kvalitetniji nego kod nas po ofertisimama. Najvisa cijena koju sam ja nasla je 3 dolara (15 kn) a imaju doslovno svasta, od plasticije, stakla, keramike, kozmetike, hrane (ja sam bila skepticna, no moja pratnja je probala kavu za 1 dolar u limenci i kaze da je okej - a pljuje kavu iz tima?!), odjece, igracaka - ukratko, oooodlicno mjesto za posjetit kad se preselite u Kanadu!!
Boston Pizza. nda. stay the fuck off :) skupo, a pice sve samo ne pice na koje smo mi navikli :) a jos im i napojnicu morave ostaviti, to znate, jel??? po restoranima i barovima ostavljave tip u iznosu 10% od racuna :)
Rock bar. Hvala im sto su me naucili da postoji kanadska piva koja nije srot. imaju zbilja okej pive, pogotovo tocene. piva cca 5 dolara po flasi/casi tocenog.
Liquor Mart nadjite tatjanu i ne bojte se kad vam, kao ruskinja, kaze da mrzi zimu :) ona je iz toplijih predjela rusije :) ima pive. ima europske pive. al budite hrabri i probajte njihovu :)
Kolos. uuuuuu, europski ducan. ima ajvar!!! ima vegetu!!!!!! nema cokolino -.- ima Milku :)
ducani s namjestajem, co - op, banke, autosaloni, sportski ducan i jos kojesta.. samo smo proletjeli kroz njihm pa vam i ne znam neku bitnu info...
E sad. mjesta na koja smo isli organizirano i planirano, u dogovoru sa Shelly :)
Obisli smo elementary i middle school. public daycare + private daycare. agassiz bolnicu i kliniku u Mordenu. teretanu. gradonacelnika :) svasta nesto :)
imali smo dogovren sastanak s Curtisom u Gables Realty i ja osobno tvrdim da je to sastanak koji je bio najproduktivniji i koji mi je dao najvise informacija! covjek nam je maltene sam slozio cijeli budget :) os rentanje kuce/stana, os kupovina, os kabelska, os ovaj internet os onaj, os rezije, ma sve sve je covjek stavio na papir!!! sastanak je trajao skoro 2 sata a imam osjecaj da je proletio u trenu, i jos je covjek isao van s nama zapalit pa smo se zapricali, u svakom slucaju, Curtisu spomenik do mjeseca i nazad, i kad dodjem u Morden znam da se prvo njemu javljam za kucu <3 (a vi koji tek idete na EV i zadesi vas Curtis, noge vam polomim ak ga ne pozdravite :D)
LJUDI
People.
Ono sto vam nece reci ni jedna brosura, ni jedan clanak, ni jedan pismeni trag koji hvali ovaj kraj..
A trebao bi!!!
jer vrijednost svega lezi u ljudima!!
ljudi su DIVNI!!! PREDIVNI!! bilo da stojite u redu za narudzbu u tim hortonsu, bilo da ste na kasi u walmartu ili giant tigeru, bilo da ste u banci, ili kod gradonacelnika, ili da pricate sa susjedima u kuci pored one koju rentate....
....ljudi su iskonski dobri, dragi, pristojni, zainteresirani za vas i vasu pricu, sretni sto ste odabrali njihov kraj!!
Manitoba na svojim tablicama ima natpis "Friendly Manitoba!", i vjerujete, ne bez razloga!!!
ja nisam ogorcena baba, i volim vjerovati da sam pristupacna, i vedra, i da ne bih nesreci na cesti okrenula ledja. Nivo ljubaznosi i svjesnosti o dugima u Manitobi cak je i mene ganuo!!!!!
jednostavno.....
dosla sam ovdje s odredjenim istrazivanjem, znanjem i pretpostavkama.
ostala sam preugodno iznenadjena (svime osim vjetrom -.-), jer i moji najbolji snovi i nadanja nisu se usudili ici tako daleko koliko sam u Mordenu otkrila da je moguce <3
Iduci post je o intervjuu u Winnipegu, jer znam da vas to jos ni najvise zanima :D
Novosti nema, ima nekih pomaka o kojima cu pisati u iducem postu jer se ticu MPNP procesa.
Ganjam Job Offer, intenzivno razmisljam sto cu ponjeti a sto ostaviti, kako strpati citav zivot u 3 kofera od 23 kg i ucim dijete engleski :) inace sam veliki protivnik toga da roditelji, ukoliko nisu izvorni govornici, uce dijete strani jezik; no score 8 overall na IELtSu me u biti stavlja u poziciju gdje bih ja s tim rezultatima mogla poducavati engleski jezik. Pa, i nije neka bitna razlika jel pokupi rijeci od mene ili od Dore koja istrazuje :D
No, vratimo se mi Mordenu..
Prvo jutro u Mordenu osvanulo je oblacno, vjetrovito i - hladno :) Cvokotala sam dok sam ispijala kavicu u dvoristu kuce (ja ne pusim, tj, parim e cigarete, ali polovica s kojom sam putovala pusi. U Kanadi opcenito tesko cete naci kucu ili stan koji su smokers friendly - svugdje je zabranjeno pusenje, pa smo kavu ispijali vani na vjetru). Pri odlasku u ducan vidimo klince, nizi razredi osnovne skole, igraju hokej pred garazom..... u kratkim rukavima?!?! Vjetar brije k'o lud, Accuweather kaze real feel -1, temp 3; a kikaci su u kratkim rukavima?! oh, well.. Ulijevaju mi nadu da cu za xy godina i ja ocelicit :D
Dolazimo u Giant tiger. Prvi dojam: k'o Kaufland :D al s vecim izborom odjece. Drugi dojam: cijene, JEBOteeeee, cijene!!!! cijene su im iste ili neznatno vece nego nase! Npr, fejkane kroksice cete platit 5 dolara, sto je u hrv 25 kn, dakle, jos jeftinije (kod nas su obicno 30 kn pa na vise). flis slapice/balerinke placam 1 dolar.. Prilozit cu racun nase kupovine i fotku kupjenih namirnica, pa da vidite omjer. ja sam ostala pozitivno sokirana (a to je bio samo Gt, da me vidite u Walmartu :D)
E, nakon nedjelje dani postaju stopljeni jedni u druge :( mozda sam ipak trebala pisati ranije, dok je sve bilo svjeze.. ili je to mozda zbog svega sto nam se desilo u kratkom periodu, pa se covjeku cini da je sve bilo u jednom danu iako je bilo u vise njih :)
Sad se vise ne mogu nit sjetiti jesmo li u Mc donalds isli u nedjelju ili ponedjeljak :)
al nije to sad bitno nit presudno. trudit cu se navesti najbitnije dogadjaje koje smo iskusili, a sad, koji dan je to bilo je starno nevazno jer, ako ce netko od vas mojih citaoca (a znam da jedni hoce <3) prolaziti kroz EV u Mordenu, imat cete svoj jedinstveni raspored, pa vam zbilja nije vazno gdje smo mi koji dan bili :)
ajmo prvo rijesiti ono sto nije "organizirano", s naglaskom na restorane i trgovine. Mcdonalds je isti. gdjegod. mozda je nas rvacki jos i ukusniji od ovog kanacnog. nemamo naviku nit potrebu, isli zbog kave koja je uzas, al rade nedjeljom i imaju free wifi, sto vam na visitu moze bit jako bitno!!
isto kao i tim hortons. e, sad. tim. hortons.
ili cete ga voljeti, ili cete ga mrziti. ja ga voooooolimmmm (iako, nije bila ljubav na prvi pogled, tj prvu konzumaciju), dok ga moja pratnja maltene mrzi. ja sam si nasla super kavu (Cafe Mocha, medium cup 2 i nekaj sitno dolara), al mi sveudilj hvaljene krafne upce nisu nesto...
kako god, kad ste u Kanadi u tim hortons MORAtE otici, jer je bez tog iskusta kao i da niste bili tu :)
Walmart u Winkleru. od igle do lokomotoite, maltene, a po prilicno super cijenama. Pratnja gledala tehniku, sve jeftinije nego kod nas. ja gledala namirnice, vecinom sve jeftinije. i nadje se i europskih brandova!!! e, sad, jesu isti kao i kod nas, ne znam, nismo stigli probat, al ono, imat cete u Kanadi i farbi za kosu, i nescafea, i nutele, i kojecega drugog na sto ste ovdje navikli :) mi kupili Nescafe od skoro pol kile!! za 10 dolara :kava: do the math. oh, don't bother, I'll do It :) u hrv nescafe od 200 grama kosta 50 kn, ovisno o ducanu i akciji. tu smo duplo vise platili jednako, a okusom je skoro isti kao i "nas". ono, razlika je minimalna za zestoke kavoljupce ovisne o nesu :)
Dolarama, Winkler; kanacka offertissima :) s tim da se usudim reci da mi se cini da su joj prpizvodi ipak nesto kvalitetniji nego kod nas po ofertisimama. Najvisa cijena koju sam ja nasla je 3 dolara (15 kn) a imaju doslovno svasta, od plasticije, stakla, keramike, kozmetike, hrane (ja sam bila skepticna, no moja pratnja je probala kavu za 1 dolar u limenci i kaze da je okej - a pljuje kavu iz tima?!), odjece, igracaka - ukratko, oooodlicno mjesto za posjetit kad se preselite u Kanadu!!
Boston Pizza. nda. stay the fuck off :) skupo, a pice sve samo ne pice na koje smo mi navikli :) a jos im i napojnicu morave ostaviti, to znate, jel??? po restoranima i barovima ostavljave tip u iznosu 10% od racuna :)
Rock bar. Hvala im sto su me naucili da postoji kanadska piva koja nije srot. imaju zbilja okej pive, pogotovo tocene. piva cca 5 dolara po flasi/casi tocenog.
Liquor Mart nadjite tatjanu i ne bojte se kad vam, kao ruskinja, kaze da mrzi zimu :) ona je iz toplijih predjela rusije :) ima pive. ima europske pive. al budite hrabri i probajte njihovu :)
Kolos. uuuuuu, europski ducan. ima ajvar!!! ima vegetu!!!!!! nema cokolino -.- ima Milku :)
ducani s namjestajem, co - op, banke, autosaloni, sportski ducan i jos kojesta.. samo smo proletjeli kroz njihm pa vam i ne znam neku bitnu info...
E sad. mjesta na koja smo isli organizirano i planirano, u dogovoru sa Shelly :)
Obisli smo elementary i middle school. public daycare + private daycare. agassiz bolnicu i kliniku u Mordenu. teretanu. gradonacelnika :) svasta nesto :)
imali smo dogovren sastanak s Curtisom u Gables Realty i ja osobno tvrdim da je to sastanak koji je bio najproduktivniji i koji mi je dao najvise informacija! covjek nam je maltene sam slozio cijeli budget :) os rentanje kuce/stana, os kupovina, os kabelska, os ovaj internet os onaj, os rezije, ma sve sve je covjek stavio na papir!!! sastanak je trajao skoro 2 sata a imam osjecaj da je proletio u trenu, i jos je covjek isao van s nama zapalit pa smo se zapricali, u svakom slucaju, Curtisu spomenik do mjeseca i nazad, i kad dodjem u Morden znam da se prvo njemu javljam za kucu <3 (a vi koji tek idete na EV i zadesi vas Curtis, noge vam polomim ak ga ne pozdravite :D)
LJUDI
People.
Ono sto vam nece reci ni jedna brosura, ni jedan clanak, ni jedan pismeni trag koji hvali ovaj kraj..
A trebao bi!!!
jer vrijednost svega lezi u ljudima!!
ljudi su DIVNI!!! PREDIVNI!! bilo da stojite u redu za narudzbu u tim hortonsu, bilo da ste na kasi u walmartu ili giant tigeru, bilo da ste u banci, ili kod gradonacelnika, ili da pricate sa susjedima u kuci pored one koju rentate....
....ljudi su iskonski dobri, dragi, pristojni, zainteresirani za vas i vasu pricu, sretni sto ste odabrali njihov kraj!!
Manitoba na svojim tablicama ima natpis "Friendly Manitoba!", i vjerujete, ne bez razloga!!!
ja nisam ogorcena baba, i volim vjerovati da sam pristupacna, i vedra, i da ne bih nesreci na cesti okrenula ledja. Nivo ljubaznosi i svjesnosti o dugima u Manitobi cak je i mene ganuo!!!!!
jednostavno.....
dosla sam ovdje s odredjenim istrazivanjem, znanjem i pretpostavkama.
ostala sam preugodno iznenadjena (svime osim vjetrom -.-), jer i moji najbolji snovi i nadanja nisu se usudili ici tako daleko koliko sam u Mordenu otkrila da je moguce <3
Iduci post je o intervjuu u Winnipegu, jer znam da vas to jos ni najvise zanima :D
petak, 9. svibnja 2014.
Viđe avijona, ide taj za Morden?
K'o i vecina pravih, dekintiranih 'rvata, letjela sam avionom samo jednom u zivotu. I to ne cak nit do Barcelone kao vecina sretnika na mauralcu, ne ne ne, ja sam letjela jatom od Pule do Zagreba, tamo negdje u ljeto '85 :)
tako da mi je ovo bome bilo prvo pravo iskustvo.
Ukrcaj u Zg u 9:15 CEt u Croatia Airlines mali avioncic do Zuricha. 2 reda s 2 sjedala. avijoncek na propelerceke u kojem osjetis full g force + svaku turbulenciju. Ozbiljno sam razmatrala odustati od svega i vratiti se u Hr prvim, stajaznam, vlakom, busom, votevr, samo da ne ide po zraku :)
Zurich, aerodrom naspram Plesa je sok, do naseg terminala nas vozi vlak (?!) jer je toliko udaljen. Ukrcavanje na prekoocenaski let, super serije i filmovi na malom osobnom ekranu na sjedalu, sjedala 2 + 3/4 + 2 predivne stjuardese, solidan obrok, fina kava, skoro 9 sati leta proslo u trenu a nisam ni malo spavala. mlatene mi zao bilo kad smo sletili u Montreal i kad se avionom prolomio pljesak :)
We made it, Canada!!! :D Swiss air-u kapa do poda, zbilja, let je bio vrhunski.
Imigracijksi (Port of entry) prolazim za cas jer im pokazujem pozivno pismo Mordena, lovimo let za Winnipeg. Air Canada. Nije propelerac poput CA, al opet ima 2 reda po 2 sjedala i cini mi se da je radjen tamo u doba hladnog rata :) al nije bed, sam ti nas dovezi do 'pega :D Osim najlosije kave koju sam u zivotu popila (second cup, al uzmite uobzir da sam sad vec budna prilican broj sati i da sam u sebe nalila enorman broj europskih kava), imamo tu (ne)srecu da let dijelimo s prilicnim brojem tinejdjera. kanackih tinejdjera. "Like, he told her he, like, likes her, and she totally ignored him because she, like, said "seriosly?" I mean, like, who does that. Seriously?" :D slusam i ne vjerujem. mislim, cula sam price o tom "like" i njegovoj zloporabi, al ne vjerujes dok ne cujes vlastitim usima koliko ga, lajk, siluju :D
S druge strane, dok mi use krvare od tog masakra jezika, istovremeno sam si jaaaaako ponosna jer ih ama bas sve razumijem :D lajk, toutli :D
I napokon, Winnipeg, 7 pm Manitoba time. Aerodrom oblozen tepisonom. Aerodrom na kojem mi napokon ne treba sudski tumac da mi pojasni di sam. okej, nije mi trebao ni u Montrealu ni u Zurichu. bas sudski tumac. al nije bilo ni daleko do toga. orgomni aerodromi s losom navigacijom -.- Winnipeg nije minijaturan ("pojede" Pleso, a ima manje stanovnika i nema Jadran :P), al je super jasan!
Vjetar puse za poludit' :(
Podizemo auto (Enterpriseov sluzbenik se cudom cudi Hrv vozackoj, prvi put u zivotu vidi nesto takvo :)), i krecemo lagano kroz Winnipeg prema Mordenu. Nismo uzeli navigaciju, no kroz ovaj dio grada moze se snaci i s kartama, a izvan Winnipega vam navigacija zbilja nije potrebna. Ceste su naspram nasih ooogromne i siroke. Semafori nisu postavljeni prije, nego poslije raskrsca, pa na to morate paziti.
Put nije dug (sat i pol do Mordena) ali smo mi vec potpuno iscrpljeni od puta, a ravna cesta ne pripomaze koncentraciji, cesto stajemo da nas hladni vjetar malo razbudi..
Napokon, iza 10 pm stizemo u Morden, umorni i presretni, preuzimamo kljuceve od kuce i rusimo se u krevet nakon 25 sati nespavanja.
tako da mi je ovo bome bilo prvo pravo iskustvo.
Ukrcaj u Zg u 9:15 CEt u Croatia Airlines mali avioncic do Zuricha. 2 reda s 2 sjedala. avijoncek na propelerceke u kojem osjetis full g force + svaku turbulenciju. Ozbiljno sam razmatrala odustati od svega i vratiti se u Hr prvim, stajaznam, vlakom, busom, votevr, samo da ne ide po zraku :)
Zurich, aerodrom naspram Plesa je sok, do naseg terminala nas vozi vlak (?!) jer je toliko udaljen. Ukrcavanje na prekoocenaski let, super serije i filmovi na malom osobnom ekranu na sjedalu, sjedala 2 + 3/4 + 2 predivne stjuardese, solidan obrok, fina kava, skoro 9 sati leta proslo u trenu a nisam ni malo spavala. mlatene mi zao bilo kad smo sletili u Montreal i kad se avionom prolomio pljesak :)
We made it, Canada!!! :D Swiss air-u kapa do poda, zbilja, let je bio vrhunski.
Imigracijksi (Port of entry) prolazim za cas jer im pokazujem pozivno pismo Mordena, lovimo let za Winnipeg. Air Canada. Nije propelerac poput CA, al opet ima 2 reda po 2 sjedala i cini mi se da je radjen tamo u doba hladnog rata :) al nije bed, sam ti nas dovezi do 'pega :D Osim najlosije kave koju sam u zivotu popila (second cup, al uzmite uobzir da sam sad vec budna prilican broj sati i da sam u sebe nalila enorman broj europskih kava), imamo tu (ne)srecu da let dijelimo s prilicnim brojem tinejdjera. kanackih tinejdjera. "Like, he told her he, like, likes her, and she totally ignored him because she, like, said "seriosly?" I mean, like, who does that. Seriously?" :D slusam i ne vjerujem. mislim, cula sam price o tom "like" i njegovoj zloporabi, al ne vjerujes dok ne cujes vlastitim usima koliko ga, lajk, siluju :D
S druge strane, dok mi use krvare od tog masakra jezika, istovremeno sam si jaaaaako ponosna jer ih ama bas sve razumijem :D lajk, toutli :D
I napokon, Winnipeg, 7 pm Manitoba time. Aerodrom oblozen tepisonom. Aerodrom na kojem mi napokon ne treba sudski tumac da mi pojasni di sam. okej, nije mi trebao ni u Montrealu ni u Zurichu. bas sudski tumac. al nije bilo ni daleko do toga. orgomni aerodromi s losom navigacijom -.- Winnipeg nije minijaturan ("pojede" Pleso, a ima manje stanovnika i nema Jadran :P), al je super jasan!
Vjetar puse za poludit' :(
Podizemo auto (Enterpriseov sluzbenik se cudom cudi Hrv vozackoj, prvi put u zivotu vidi nesto takvo :)), i krecemo lagano kroz Winnipeg prema Mordenu. Nismo uzeli navigaciju, no kroz ovaj dio grada moze se snaci i s kartama, a izvan Winnipega vam navigacija zbilja nije potrebna. Ceste su naspram nasih ooogromne i siroke. Semafori nisu postavljeni prije, nego poslije raskrsca, pa na to morate paziti.
Put nije dug (sat i pol do Mordena) ali smo mi vec potpuno iscrpljeni od puta, a ravna cesta ne pripomaze koncentraciji, cesto stajemo da nas hladni vjetar malo razbudi..
Napokon, iza 10 pm stizemo u Morden, umorni i presretni, preuzimamo kljuceve od kuce i rusimo se u krevet nakon 25 sati nespavanja.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)