Opet me nije predugo bilo.. Blog jednostavno nije "moje" sredstvo komunikacije..
Odlucila sam stoga pisanje o nasoj emigraciji prebaciti na Facebook page, jer mi je to puno blizi medij i oblik komunikacije.
Necu puno odugovlaciti s ovim postom i opsirno opisivati, jer nastavak nase price imate na fejsu. samo cu reci da smo 23. 10. 2015. na granicnom prijelazu Emerson, MB postali Permanent Residents.
I da nam je u Kanadi odlicno, iznad svih nasih ocekivanja.
Nadam se da je nasa prica nekome pomogla, nadam se da smo ohrabrili one koji su mislili da je nemoguce ista postici izvan Kanade.. Moze se, sve se moze! U krajnjoj liniji, i ja sam gooooodinama prije nase emigracije pratila jedan blog (Novi zivot u Kanadi) koji mi je neizmjerno pomogao u nekim iformacijama i opcenitoj slici zivota u Kanadi. Zato znam koliko ovakve stvari mogu znaciti covjeku koji tek gazi u burne vode emigracije..
Sretno svima!
Nastavite pratiti pricu na Canada,eh?
https://www.facebook.com/croatsincanada/?fref=ts
srijeda, 25. studenoga 2015.
srijeda, 13. svibnja 2015.
Good things come to those who wait..
..is an English phrase extolling the virtue of patience.
Nisam mogla samo mirno sjediti i cekati, mozak se prebacio u overdrive i trazio moguca rjesenja.
Pocela sam se pitati sto bi bilo kada bismo muza prijavili na Working Holiday. On bi otisao, pa bi meni probao naci poslodavca da mogu aktivirati work permit na temelju nominacije. Ili bismo mozda mogli ici svi zajedno, ja i dijete udjemo kao Visitors, zasto ne, imamo prijatelje koji su tako napravili. Stvarno bismo mogli probati.. Problem je, ne znamo smijemo li uopce iskoristiti Working Holiday obzirom da imamo nominaciju, no svi s kojima pricamo kazu da ne bi smjelo biti problema.
Working Holiday je lutrija. Najbrzi prst. Za Hrvate ima 275 mjesta kojih se pokusava domoci tisuce mladih. Prosle godine sve je popunjeno u manje od 15 minuta. A mi o Working Holidayu pojma nemamo. Od starta smo bili fokusirani na trajna rjesenja, pa mogucnost jednogodisnje radne dozvole nismo ni razmatrali..
Opet je uslijedilo informiranje, iscitavanje foruma, blogova i grupa, trazenje informacija, smisljanje strategije.
CIC obicno najavi kada ce otvoriti kvote za Working Holiday. To se i ove godine ocekivalo, pratili smo sluzbenu stranicu.
Pred kraj Veljace, jedno popodne, potpuno nenajavljeno i neocekivano na Facebook stranici Kanadsko - Hrvatske Ambasade ostvanuo je post da je kvota za Working Holiday sada otvorena. Sok i nevjerica, potpuni kaos. Sve nase streberske strategije o copy/paste-anju podataka, sve pripreme su u panici pale u vodu. "Rucno" smo prolazili svaki korak.. Proslo je vise od 20 minuta dok smo uspjeli izregistrirati muza i poslati trazene podatke. Prosle godine to bi znacilo eventualno mjesto pri dnu liste cekanja, ove godine, zbog nenajavljivanja i nepripremljenosti ljudi muz je bio sedmi!!
To je to! Muz ce dobiti radnu dozvolu, idemo u Kanadu! Sreca i veselje.
Sat vremena kasnije mene nesto kopka... Zasto ne bih prijavila i sebe? Mozda jos upadnem na listu cekanja.. Aj', bas idem probati, zasto ne?
Sat vremena nakon sto je kvota za Working Holiday otvorena ja sam bila 130 po redu i upala u kvotu!! Nevjerojatno!
Imamo dvije radne dozvole!!
I kako to obicno u zivotu biva, sve su se kockice poslagale same od sebe..
U narednim danima smo saznali da nema nikakve prepreke da oboje aktiviramo radne dozvole, bez obzira na Provincijsku noinaciju i aplikaciju za PR.
Saznali smo da nemam nikakve prepreke da odemo direktno u Manitobu.
Uplatili smo sve sto smo trebali uplatiti.
Kad je dosla konacna potvrda, pozivno pismo za Working Holiday program, kupili smo karte.
26.5. slijecemo u Winnipeg!!
Pred kraj Travnja stigao je i toliko zeljeni AOR, potvrda iz CICa da je aplikacija za Permanent Residence zaprimljena, kompletirana i cekamo poziv za Medical Exam.
To je izvrsna vijest, jer s tim File Numberom mi 4 mjeseca prije isteka Working Holidaya apliciramo za Bridging Open Work Permit. Na tu radnu dozvolu imaju pravo ljudi koji rade u Kanadi na neku radnu dozvolu, a dobili su potvrdu da su u procesu za PR.
Mozda nam BOWP nece nni trebati, mozda do tad vec dobijemo PR :D Ne nadam se previse, ipak je Bec jaaaaako spor.
Sve je doslo na svoje mjesto.
I ovaj ce blog konacno dobiti zanimljivu dimenziju i stvarno iskustvo zivota u Kanadi, a ne samo dosadne cinjenice oko birokracije, koja je, nazalost, neizbjezna.
Nisam mogla samo mirno sjediti i cekati, mozak se prebacio u overdrive i trazio moguca rjesenja.
Pocela sam se pitati sto bi bilo kada bismo muza prijavili na Working Holiday. On bi otisao, pa bi meni probao naci poslodavca da mogu aktivirati work permit na temelju nominacije. Ili bismo mozda mogli ici svi zajedno, ja i dijete udjemo kao Visitors, zasto ne, imamo prijatelje koji su tako napravili. Stvarno bismo mogli probati.. Problem je, ne znamo smijemo li uopce iskoristiti Working Holiday obzirom da imamo nominaciju, no svi s kojima pricamo kazu da ne bi smjelo biti problema.
Working Holiday je lutrija. Najbrzi prst. Za Hrvate ima 275 mjesta kojih se pokusava domoci tisuce mladih. Prosle godine sve je popunjeno u manje od 15 minuta. A mi o Working Holidayu pojma nemamo. Od starta smo bili fokusirani na trajna rjesenja, pa mogucnost jednogodisnje radne dozvole nismo ni razmatrali..
Opet je uslijedilo informiranje, iscitavanje foruma, blogova i grupa, trazenje informacija, smisljanje strategije.
CIC obicno najavi kada ce otvoriti kvote za Working Holiday. To se i ove godine ocekivalo, pratili smo sluzbenu stranicu.
Pred kraj Veljace, jedno popodne, potpuno nenajavljeno i neocekivano na Facebook stranici Kanadsko - Hrvatske Ambasade ostvanuo je post da je kvota za Working Holiday sada otvorena. Sok i nevjerica, potpuni kaos. Sve nase streberske strategije o copy/paste-anju podataka, sve pripreme su u panici pale u vodu. "Rucno" smo prolazili svaki korak.. Proslo je vise od 20 minuta dok smo uspjeli izregistrirati muza i poslati trazene podatke. Prosle godine to bi znacilo eventualno mjesto pri dnu liste cekanja, ove godine, zbog nenajavljivanja i nepripremljenosti ljudi muz je bio sedmi!!
To je to! Muz ce dobiti radnu dozvolu, idemo u Kanadu! Sreca i veselje.
Sat vremena kasnije mene nesto kopka... Zasto ne bih prijavila i sebe? Mozda jos upadnem na listu cekanja.. Aj', bas idem probati, zasto ne?
Sat vremena nakon sto je kvota za Working Holiday otvorena ja sam bila 130 po redu i upala u kvotu!! Nevjerojatno!
Imamo dvije radne dozvole!!
I kako to obicno u zivotu biva, sve su se kockice poslagale same od sebe..
U narednim danima smo saznali da nema nikakve prepreke da oboje aktiviramo radne dozvole, bez obzira na Provincijsku noinaciju i aplikaciju za PR.
Saznali smo da nemam nikakve prepreke da odemo direktno u Manitobu.
Uplatili smo sve sto smo trebali uplatiti.
Kad je dosla konacna potvrda, pozivno pismo za Working Holiday program, kupili smo karte.
26.5. slijecemo u Winnipeg!!
Pred kraj Travnja stigao je i toliko zeljeni AOR, potvrda iz CICa da je aplikacija za Permanent Residence zaprimljena, kompletirana i cekamo poziv za Medical Exam.
To je izvrsna vijest, jer s tim File Numberom mi 4 mjeseca prije isteka Working Holidaya apliciramo za Bridging Open Work Permit. Na tu radnu dozvolu imaju pravo ljudi koji rade u Kanadi na neku radnu dozvolu, a dobili su potvrdu da su u procesu za PR.
Mozda nam BOWP nece nni trebati, mozda do tad vec dobijemo PR :D Ne nadam se previse, ipak je Bec jaaaaako spor.
Sve je doslo na svoje mjesto.
I ovaj ce blog konacno dobiti zanimljivu dimenziju i stvarno iskustvo zivota u Kanadi, a ne samo dosadne cinjenice oko birokracije, koja je, nazalost, neizbjezna.
Cekanje PRa - najgora stvar ikad..
.. al zbilja je.
prvo razocaranje doslo je ubrzo nakon Nove godine: ne mozemo kroz Express Entry jer kroz njega ce moci samo odredjeni Province nominanti. Nasa nominacija je iz 2014. i ne vrijedi za EE. slali smo mailove, prijatelji su zvali CIC* agente, agonija cekanja na odluku se oduzila skoro 2 tjedna dok mailom nije dosla i definitivna potvrda; s postojecom nominacijom ne mozemo kroz EE. Ono sto nas je najvse frustriralo bila je cinjenica da se ta informacija nigdje nije spominjala, dapace, na seminarima koje su odrzavali CICovi agenti diljem Kanade PNP aplikanti su poticani da se prijave kroz EE.. Tih dana dobiti tocnu informaciju od CICa bilo je nemoguce..
Drugo razocaranje uslijedilo je malo kasnije kad je CIC updateao podatke o Viznim uredima koji obradjuju aplikacije... Bec je podigao vrjeme obrade PNP PR aplikacija s 19 mjeseci na 25.
Kao da sve to skupa vec nije bilo dovoljno, CIC je iz nekon razloga potpuno stao s izdavanjem AORa (file numbera, potvrde da su zaprimili papirnatu apikaciju za PR). Prije se na AOR cekalo nekoliko tjedana, maksimalno 2 mjeseca. Mi smo na nas cekali gotovo 5 mjeseci!
Nepotrebno je reci koliko smo bili razocarani, jadni i ljuti tih dana..
Znam da je emigracija igra zivaca i cekanja, ali ovo je bilo bas uzasno, svaki dan neka nova losa vijest..
U glavi se krenuo stvarati plan B, pa plan C, pa plan ŽNJ.. Cak sam u naletu zelje da se sto prije maknem odavdje krenula citati o Austraiji, Novom Zelandu, Irskoj..
No, na kraju je plan ŽNJ upalio..... :)
*CIC - Citizenship and Immigration Canada; biblija imigracije u Kanadu
prvo razocaranje doslo je ubrzo nakon Nove godine: ne mozemo kroz Express Entry jer kroz njega ce moci samo odredjeni Province nominanti. Nasa nominacija je iz 2014. i ne vrijedi za EE. slali smo mailove, prijatelji su zvali CIC* agente, agonija cekanja na odluku se oduzila skoro 2 tjedna dok mailom nije dosla i definitivna potvrda; s postojecom nominacijom ne mozemo kroz EE. Ono sto nas je najvse frustriralo bila je cinjenica da se ta informacija nigdje nije spominjala, dapace, na seminarima koje su odrzavali CICovi agenti diljem Kanade PNP aplikanti su poticani da se prijave kroz EE.. Tih dana dobiti tocnu informaciju od CICa bilo je nemoguce..
Drugo razocaranje uslijedilo je malo kasnije kad je CIC updateao podatke o Viznim uredima koji obradjuju aplikacije... Bec je podigao vrjeme obrade PNP PR aplikacija s 19 mjeseci na 25.
Kao da sve to skupa vec nije bilo dovoljno, CIC je iz nekon razloga potpuno stao s izdavanjem AORa (file numbera, potvrde da su zaprimili papirnatu apikaciju za PR). Prije se na AOR cekalo nekoliko tjedana, maksimalno 2 mjeseca. Mi smo na nas cekali gotovo 5 mjeseci!
Nepotrebno je reci koliko smo bili razocarani, jadni i ljuti tih dana..
Znam da je emigracija igra zivaca i cekanja, ali ovo je bilo bas uzasno, svaki dan neka nova losa vijest..
U glavi se krenuo stvarati plan B, pa plan C, pa plan ŽNJ.. Cak sam u naletu zelje da se sto prije maknem odavdje krenula citati o Austraiji, Novom Zelandu, Irskoj..
No, na kraju je plan ŽNJ upalio..... :)
*CIC - Citizenship and Immigration Canada; biblija imigracije u Kanadu
petak, 2. siječnja 2015.
Permanent Residence Application
Eh, o ovome bi se dali napisati romani..
Posebice jer cemo prolaziti popunjavanje aplikacije - dvaput'!
Posto se sve do nedavno nije znalo kako ce i sto tocno biti s novim programom - Express Entryjem, svi su govorili da je najbolje predati aplikaciju za PR sto prije, po starom.
I mi smo slusali..
"Po starom" vam znaci ispisati i isprintati hrpu formulara i popratnih dokumenata, sve to stprati u kuvertu i postom slati u CIO Sydney, Nova Scotia.
I fees smo uplatili, u nasem slucaju 2 x 550 CAD+ 150 CAD za dijete.
Kako vec svi znamo, nas Visa Office je u Becu (Vienna VO), i njihov timeline za obradu PNP aplikacija je 19 mjeseci.
Da bi se na kraju, mic po mic, ispostavilo da je nama, kao PNP aplikantima, ipak puno pametnije ici preko novog Express Entry programa. Koji je online. I koji bi, jednom kad vas pozovu da se prijavite za PR - a kako provincijska nominacija i LMIA nose 600 bodova mi koji imamo jedno od toga bismo trebali biti pozvani odmah - unutar 6 mjeseci trebao donjeti PR u putovnice.
Racunica je jasna.
Idemo preko EEa.
Narednih dana cu opisati detaljnu proceduru i za "stari nacin" i za EE, jer informacija je zaista puno.
U medjuvremenu, svima savjetujem da prouce sto je to EE i kako on funkcionira. Mnogi ga usporedjuju s Australskim modelom koji se pokazao uspjesan, te bi vam mogao otvoriti vrata Kanadskog PRa.
Posebice jer cemo prolaziti popunjavanje aplikacije - dvaput'!
Posto se sve do nedavno nije znalo kako ce i sto tocno biti s novim programom - Express Entryjem, svi su govorili da je najbolje predati aplikaciju za PR sto prije, po starom.
I mi smo slusali..
"Po starom" vam znaci ispisati i isprintati hrpu formulara i popratnih dokumenata, sve to stprati u kuvertu i postom slati u CIO Sydney, Nova Scotia.
I fees smo uplatili, u nasem slucaju 2 x 550 CAD+ 150 CAD za dijete.
Kako vec svi znamo, nas Visa Office je u Becu (Vienna VO), i njihov timeline za obradu PNP aplikacija je 19 mjeseci.
Da bi se na kraju, mic po mic, ispostavilo da je nama, kao PNP aplikantima, ipak puno pametnije ici preko novog Express Entry programa. Koji je online. I koji bi, jednom kad vas pozovu da se prijavite za PR - a kako provincijska nominacija i LMIA nose 600 bodova mi koji imamo jedno od toga bismo trebali biti pozvani odmah - unutar 6 mjeseci trebao donjeti PR u putovnice.
Racunica je jasna.
Idemo preko EEa.
Narednih dana cu opisati detaljnu proceduru i za "stari nacin" i za EE, jer informacija je zaista puno.
U medjuvremenu, svima savjetujem da prouce sto je to EE i kako on funkcionira. Mnogi ga usporedjuju s Australskim modelom koji se pokazao uspjesan, te bi vam mogao otvoriti vrata Kanadskog PRa.
Znam da me dugo nije bilo...
...i ispricavam se zbog toga, malo lijenost, malo zivotne obveze i surova svakodnevica..
prethodni post vezan uz Recruitment missions sam obrisala iz dva razloga:
1) dobila sam relativno malo odgovora, mozda 5 u svo ovo vrijeme (a neke sam tek nedavno i vidjela jer su zavrsili u Spam folderu - pojma nemam kako). U svakom slucaju nedovoljno
2) ako ce i biti novih recruitment misija, Morden ce u svakom slucaju inzistirati da se svejedno obavi Exploratory Visit, jer im iskustvo pokazuje da oni koji dodju u EV se uistinu i nastane u Mordenu, dok oni drugi.. pa, bas i ne. A njima je u cilju privuci sto vise imigranata bas u svoj grad.
Kako zbog toga post i nije imao smisla, odlucila sam ga skloniti, da ljudima ne dajem laznu nadu..
Nadalje, vecina upita koje i jesam dobila su bili prakticki neodgovarajuci.
Morden ima jasne zahtjeve koje morate zadovoljiti. Ako nemate nikakvo radno iskustvo i frisko ste izasli s faksa, ili pak imate zanimanje koje njima nije porebno (npr ekonomist), zbilja su male sanse da ce vas kontaktirati.
Zao mi je, no bolje je da budem iskrena.
prethodni post vezan uz Recruitment missions sam obrisala iz dva razloga:
1) dobila sam relativno malo odgovora, mozda 5 u svo ovo vrijeme (a neke sam tek nedavno i vidjela jer su zavrsili u Spam folderu - pojma nemam kako). U svakom slucaju nedovoljno
2) ako ce i biti novih recruitment misija, Morden ce u svakom slucaju inzistirati da se svejedno obavi Exploratory Visit, jer im iskustvo pokazuje da oni koji dodju u EV se uistinu i nastane u Mordenu, dok oni drugi.. pa, bas i ne. A njima je u cilju privuci sto vise imigranata bas u svoj grad.
Kako zbog toga post i nije imao smisla, odlucila sam ga skloniti, da ljudima ne dajem laznu nadu..
Nadalje, vecina upita koje i jesam dobila su bili prakticki neodgovarajuci.
Morden ima jasne zahtjeve koje morate zadovoljiti. Ako nemate nikakvo radno iskustvo i frisko ste izasli s faksa, ili pak imate zanimanje koje njima nije porebno (npr ekonomist), zbilja su male sanse da ce vas kontaktirati.
Zao mi je, no bolje je da budem iskrena.
utorak, 23. rujna 2014.
Letter of Approval
Nisam dugo pisala, no, realno, nisam vam imala nit o cemu pisati, izuzev kukati kako cekanje ubija, a mislim da je jedan post o tome bio sasvim dovoljan.
No, cekanje, koliko god nam se ono dugo cinilo, u konacnici se isplatilo!!
Pokusat cu negdje sa strane, u box ili nesto, ubaciti nas timeline sa bas svim detaljima. Nisam vec godinama prckala po blog layout-u i html-u, pa molim za strpljenje.
Nase cekanje je na kraju bilo nesto duze od 4 mjeseca, sto je za MPNP mrvu iznad prosjeka (hajmo reci da je nekakv prosjek 3 mjeseca bez job offera).
U srpnju se desio moratorij na izdavanje svih LMOa (koji danas vise ni ne postoje, danas se to zove LMIA) u Hospitality-ju; no, suskanja su da je tada bas sve stalo: obrada svih aplikacija i svih papira na nivou cijele Kanade. Nas slucaj, kao i slucajevi nekih nasih poznanika idu tome u prilog: poznanici koji su bili s nama u Mordenu na Exploraory visitu jos cekaju na nominaciju, iako je jedan par imao job offer koji ubrzava proces. Poznanik koji je preko Working Holidaya stekao pravo prijave u MPNP takodjer je do prije nekoliko dana cekao nominaciju, iako zivi i radi u Manitobi i ima apsolutnu prednost. Svi smo mi aplicirali u svibnju i sve nas je ocito zakacio taj famozni moratorij.
Ali dobro. Proslo je. Neki od nas vec imaju nominaciju u rukama, a neki ce je, vjerujem, brzo dobiti!
Nasa je nominacija, tocnije Letter of Approval, stigla jutros postom. Ako ste mislili da u nasoj drzavi bas nista ne funkcionira kako treba, ja moram pohvaliti HP. Zig na koverti kaze da je pismo iz Kanade poslano 17.9. Danas je 23.9. a pismo je na nasoj adresi!
Sada s ponosom i srecom mogu reci da smo sluzbeno nominirani za trajni boravak (Permanent Residence) preko provincije Manitobe!
Znam da su mnogi skepticni prema Morden Driven Initiative programu, znam da mnogi smatraju kako je to velik trosak, no nadam se da sada vidite kako je program stvaran i kako se svima onima, koji zele "igrati na sigurno" i namjeravaju trajno ostati u Kanadi, zaista isplati razmisliti o ovom nacinu imigracije. Posebice u vrijeme kad se sve vise ogranicavaju prava dolaska, a najvise ostanka putem temporary foreign worker programa.
Sto sada planiramo dalje napisat cu u novom postu.
No, cekanje, koliko god nam se ono dugo cinilo, u konacnici se isplatilo!!
Pokusat cu negdje sa strane, u box ili nesto, ubaciti nas timeline sa bas svim detaljima. Nisam vec godinama prckala po blog layout-u i html-u, pa molim za strpljenje.
Nase cekanje je na kraju bilo nesto duze od 4 mjeseca, sto je za MPNP mrvu iznad prosjeka (hajmo reci da je nekakv prosjek 3 mjeseca bez job offera).
U srpnju se desio moratorij na izdavanje svih LMOa (koji danas vise ni ne postoje, danas se to zove LMIA) u Hospitality-ju; no, suskanja su da je tada bas sve stalo: obrada svih aplikacija i svih papira na nivou cijele Kanade. Nas slucaj, kao i slucajevi nekih nasih poznanika idu tome u prilog: poznanici koji su bili s nama u Mordenu na Exploraory visitu jos cekaju na nominaciju, iako je jedan par imao job offer koji ubrzava proces. Poznanik koji je preko Working Holidaya stekao pravo prijave u MPNP takodjer je do prije nekoliko dana cekao nominaciju, iako zivi i radi u Manitobi i ima apsolutnu prednost. Svi smo mi aplicirali u svibnju i sve nas je ocito zakacio taj famozni moratorij.
Ali dobro. Proslo je. Neki od nas vec imaju nominaciju u rukama, a neki ce je, vjerujem, brzo dobiti!
Nasa je nominacija, tocnije Letter of Approval, stigla jutros postom. Ako ste mislili da u nasoj drzavi bas nista ne funkcionira kako treba, ja moram pohvaliti HP. Zig na koverti kaze da je pismo iz Kanade poslano 17.9. Danas je 23.9. a pismo je na nasoj adresi!
Sada s ponosom i srecom mogu reci da smo sluzbeno nominirani za trajni boravak (Permanent Residence) preko provincije Manitobe!
Znam da su mnogi skepticni prema Morden Driven Initiative programu, znam da mnogi smatraju kako je to velik trosak, no nadam se da sada vidite kako je program stvaran i kako se svima onima, koji zele "igrati na sigurno" i namjeravaju trajno ostati u Kanadi, zaista isplati razmisliti o ovom nacinu imigracije. Posebice u vrijeme kad se sve vise ogranicavaju prava dolaska, a najvise ostanka putem temporary foreign worker programa.
Sto sada planiramo dalje napisat cu u novom postu.
nedjelja, 13. srpnja 2014.
Cekanje..
Prosla su gotovo 2 mjeseca od zadnjeg posta. 2 mjeseca od predavanja papira u MPNP i gotovo 2 mjeseca otkad se status aplikacije s "Recieved" promijenio u "Assessment pending"... i dalje stoji na tome :(
Drugim rijecima, mi vec gotovo 2 mjeseca cekamo (tj, nasi papiri cekaju) da ih netko fizicki uzme u ruke i pregleda te nam odobri nominaciju. Da, i u Kanadi postoji nezaobilazna birokracija i da, i njihova birokracija je spora.
A ovo je tek pocetak. Na federalnoj razini (CIC) su jos sporiji...
Ne preostaje nista drugo osim naoruzati se zivcima, prezivljavati u Hrvatskoj i cekati....
A mene cekanje ubija. Dnevno i po nekoliko puta refresham MPNP online i provjeravam status aplikacije; i luuuuda sam vise od tog "Assessment pending". Nama bas tesko pada to cekanje. Skroz smo odlucni otici i jedva cekamo. Muzu je u firmi koma, meni su najavili rezanje place. Nezadovoljsto stanjem oko nas smao raste, frustracije na poslu se samo gomilaju, zapeli smo u tom nekom "medjuvremenu" u kojem smo ni tu ni tamo i bas je ruzan osjecaj. Npr, rikava mi tablet i htjela bih si kupiti novi (puno citam), i onda se lovim u razmisljanju kako cu pricekati s tom investicijom jer su tableti u Kanadi jeftiniji. A onda vidim taj prokleti assessment pending kako se ne mice s mrtve tocke i osjecam se uzasno.. Imala sam priliku vrlo povoljno djetetu kupiti cizme za zimu. I na kraju ih nisma kupila jer si cijelo vrijeme mislim kako joj te cizme nece biti dovoljne u Kanadi. A veeeliko je pitanje hocemo li do zime uspjeti domoci se Kanade..
Imam osjecaj da mi je svaka dilema i svaka odluka usko vezana uz to "ja odlazim", a zapravo pojma nemam kada odlazim, i to bi se moglo itekako otegnuti. Svi mi savjetuju da zaboravim na proces, da zivim zivot i ponasam se kao da nikamo ne idem, no ja to jednostavno ne mogu! Ne mogu se opustititi i prepustiti, jer svaki trosak i svaku kupovinu iskalkuliram u glavi "jel mi to zaista treba i hocu li to nositi sa sobom u Kanadu?". hocemo li poceti polako prodavati neke stvari (npr skuter, bicikle, knjige, tehniku) ili cemo cekati pa riskirati da na kraju nista ne prodamo jer cemo se pakirati u roku par dana (vrlo moguc scenarij, objasnit cu ga kasnije).
Dijete prica kako ce letiti s tri aviona u Kanadu i kako ce uciti klizati. Svakodnevno. ne prodje dan da Ona ne spomene Kanadu. Kad nas vidi za laptopom, odmah pita "jel citas za Kanadu?". A sto joj drugo mozemo reci osim "moramo cekati papire?". Ponekad mi se cini da to njen trogodisnji mozak shvaca i prihvaca bolje nego moj :)
Shvatila sam da kod mene ne pali i ne pomaze ono "zaboravi, zivi i uzivaj dok si jos tu", pa sam pocela lagano sistemski cistiti po kuci. Bacati prastare papire davno isteklih garancija za kucanske aparate, bacati i poklanjati odjecu i stvari koje godinama ne koristimo. Malo po malo. Nakon toga cu polako postavljati po oglasnicima stvari koje nam nisu nuzne i ne koristimo ih vise, a vrijede jos nesto. Cisto da ne cekamo zadnji tren.. I kofere treba kupiti, jer imamo samo jedan.
Prekinuli smo mobilnu pretplatu i presli na prepaid. Ovo povecanje cijena nam je zapravo super doslo, jer bismo u protivnom morali placati penale (na jedan uredjaj smo imali jos 13 mjeseci ugovorne obveze). Jedna briga manje :)
Zasto tolika nestrpljivost i neizvjesnost, kad znamo da je timeline za MPNP u pravilu 3 do 5 mjeseci, a za CIC 19?
E, pa, Hrvatska je visa exempt country. Sto znaci, onog trena kad cu ja, kao glavni aplikant, imati nominaciju Manitobe u rukama i neki, bilokakav job offer (ali bitno je da je full time), mi mozemo sletiti na privremenu radnu vizu! U svjetlu nedavnih dogadjanja i promjena za twp program pitala sam naseg officera, utjecu li promjene mozda i na nas? Ne utjecu. Nama se nista ne mijenja, mi i dalje s nominacijom i job offerom mozemo work permit traziti dikrektno na granici :) Sto ce reci, onog trena kad dobijemo nominaciju (a to moze biti bilo kad, moze sutra, moze za 2 mjeseca), meni ce biti puno lakse naci posao. Jer onda mogu poslodvacu doslovno reci "Ja mogu poceti raditi za par dana."
Slala sam ja vec molbe, oko 30ak molbi ugrubo. No, posto sam im objasnjavala da me moraju cekati mjesec dana do mjesec i pol do nominacije, nisu bas bili zainteresirani. Nominacija puuuuno toga mijenja za nas iz visa exempt zemalja i zato je cekam k'o ozebli sunce, i zato moj optimizam ne jenjava. Uvjerena sam da cu uspjeti naci neki posao prije PR statusa. Samo mi treba nominacija :(
Zato, Manitobo, molim te, poooozuuuuriiiiii!!!
Drugim rijecima, mi vec gotovo 2 mjeseca cekamo (tj, nasi papiri cekaju) da ih netko fizicki uzme u ruke i pregleda te nam odobri nominaciju. Da, i u Kanadi postoji nezaobilazna birokracija i da, i njihova birokracija je spora.
A ovo je tek pocetak. Na federalnoj razini (CIC) su jos sporiji...
Ne preostaje nista drugo osim naoruzati se zivcima, prezivljavati u Hrvatskoj i cekati....
A mene cekanje ubija. Dnevno i po nekoliko puta refresham MPNP online i provjeravam status aplikacije; i luuuuda sam vise od tog "Assessment pending". Nama bas tesko pada to cekanje. Skroz smo odlucni otici i jedva cekamo. Muzu je u firmi koma, meni su najavili rezanje place. Nezadovoljsto stanjem oko nas smao raste, frustracije na poslu se samo gomilaju, zapeli smo u tom nekom "medjuvremenu" u kojem smo ni tu ni tamo i bas je ruzan osjecaj. Npr, rikava mi tablet i htjela bih si kupiti novi (puno citam), i onda se lovim u razmisljanju kako cu pricekati s tom investicijom jer su tableti u Kanadi jeftiniji. A onda vidim taj prokleti assessment pending kako se ne mice s mrtve tocke i osjecam se uzasno.. Imala sam priliku vrlo povoljno djetetu kupiti cizme za zimu. I na kraju ih nisma kupila jer si cijelo vrijeme mislim kako joj te cizme nece biti dovoljne u Kanadi. A veeeliko je pitanje hocemo li do zime uspjeti domoci se Kanade..
Imam osjecaj da mi je svaka dilema i svaka odluka usko vezana uz to "ja odlazim", a zapravo pojma nemam kada odlazim, i to bi se moglo itekako otegnuti. Svi mi savjetuju da zaboravim na proces, da zivim zivot i ponasam se kao da nikamo ne idem, no ja to jednostavno ne mogu! Ne mogu se opustititi i prepustiti, jer svaki trosak i svaku kupovinu iskalkuliram u glavi "jel mi to zaista treba i hocu li to nositi sa sobom u Kanadu?". hocemo li poceti polako prodavati neke stvari (npr skuter, bicikle, knjige, tehniku) ili cemo cekati pa riskirati da na kraju nista ne prodamo jer cemo se pakirati u roku par dana (vrlo moguc scenarij, objasnit cu ga kasnije).
Dijete prica kako ce letiti s tri aviona u Kanadu i kako ce uciti klizati. Svakodnevno. ne prodje dan da Ona ne spomene Kanadu. Kad nas vidi za laptopom, odmah pita "jel citas za Kanadu?". A sto joj drugo mozemo reci osim "moramo cekati papire?". Ponekad mi se cini da to njen trogodisnji mozak shvaca i prihvaca bolje nego moj :)
Shvatila sam da kod mene ne pali i ne pomaze ono "zaboravi, zivi i uzivaj dok si jos tu", pa sam pocela lagano sistemski cistiti po kuci. Bacati prastare papire davno isteklih garancija za kucanske aparate, bacati i poklanjati odjecu i stvari koje godinama ne koristimo. Malo po malo. Nakon toga cu polako postavljati po oglasnicima stvari koje nam nisu nuzne i ne koristimo ih vise, a vrijede jos nesto. Cisto da ne cekamo zadnji tren.. I kofere treba kupiti, jer imamo samo jedan.
Prekinuli smo mobilnu pretplatu i presli na prepaid. Ovo povecanje cijena nam je zapravo super doslo, jer bismo u protivnom morali placati penale (na jedan uredjaj smo imali jos 13 mjeseci ugovorne obveze). Jedna briga manje :)
Zasto tolika nestrpljivost i neizvjesnost, kad znamo da je timeline za MPNP u pravilu 3 do 5 mjeseci, a za CIC 19?
E, pa, Hrvatska je visa exempt country. Sto znaci, onog trena kad cu ja, kao glavni aplikant, imati nominaciju Manitobe u rukama i neki, bilokakav job offer (ali bitno je da je full time), mi mozemo sletiti na privremenu radnu vizu! U svjetlu nedavnih dogadjanja i promjena za twp program pitala sam naseg officera, utjecu li promjene mozda i na nas? Ne utjecu. Nama se nista ne mijenja, mi i dalje s nominacijom i job offerom mozemo work permit traziti dikrektno na granici :) Sto ce reci, onog trena kad dobijemo nominaciju (a to moze biti bilo kad, moze sutra, moze za 2 mjeseca), meni ce biti puno lakse naci posao. Jer onda mogu poslodvacu doslovno reci "Ja mogu poceti raditi za par dana."
Slala sam ja vec molbe, oko 30ak molbi ugrubo. No, posto sam im objasnjavala da me moraju cekati mjesec dana do mjesec i pol do nominacije, nisu bas bili zainteresirani. Nominacija puuuuno toga mijenja za nas iz visa exempt zemalja i zato je cekam k'o ozebli sunce, i zato moj optimizam ne jenjava. Uvjerena sam da cu uspjeti naci neki posao prije PR statusa. Samo mi treba nominacija :(
Zato, Manitobo, molim te, poooozuuuuriiiiii!!!
Pretplati se na:
Postovi (Atom)