Prosla su gotovo 2 mjeseca od zadnjeg posta. 2 mjeseca od predavanja papira u MPNP i gotovo 2 mjeseca otkad se status aplikacije s "Recieved" promijenio u "Assessment pending"... i dalje stoji na tome :(
Drugim rijecima, mi vec gotovo 2 mjeseca cekamo (tj, nasi papiri cekaju) da ih netko fizicki uzme u ruke i pregleda te nam odobri nominaciju. Da, i u Kanadi postoji nezaobilazna birokracija i da, i njihova birokracija je spora.
A ovo je tek pocetak. Na federalnoj razini (CIC) su jos sporiji...
Ne preostaje nista drugo osim naoruzati se zivcima, prezivljavati u Hrvatskoj i cekati....
A mene cekanje ubija. Dnevno i po nekoliko puta refresham MPNP online i provjeravam status aplikacije; i luuuuda sam vise od tog "Assessment pending". Nama bas tesko pada to cekanje. Skroz smo odlucni otici i jedva cekamo. Muzu je u firmi koma, meni su najavili rezanje place. Nezadovoljsto stanjem oko nas smao raste, frustracije na poslu se samo gomilaju, zapeli smo u tom nekom "medjuvremenu" u kojem smo ni tu ni tamo i bas je ruzan osjecaj. Npr, rikava mi tablet i htjela bih si kupiti novi (puno citam), i onda se lovim u razmisljanju kako cu pricekati s tom investicijom jer su tableti u Kanadi jeftiniji. A onda vidim taj prokleti assessment pending kako se ne mice s mrtve tocke i osjecam se uzasno.. Imala sam priliku vrlo povoljno djetetu kupiti cizme za zimu. I na kraju ih nisma kupila jer si cijelo vrijeme mislim kako joj te cizme nece biti dovoljne u Kanadi. A veeeliko je pitanje hocemo li do zime uspjeti domoci se Kanade..
Imam osjecaj da mi je svaka dilema i svaka odluka usko vezana uz to "ja odlazim", a zapravo pojma nemam kada odlazim, i to bi se moglo itekako otegnuti. Svi mi savjetuju da zaboravim na proces, da zivim zivot i ponasam se kao da nikamo ne idem, no ja to jednostavno ne mogu! Ne mogu se opustititi i prepustiti, jer svaki trosak i svaku kupovinu iskalkuliram u glavi "jel mi to zaista treba i hocu li to nositi sa sobom u Kanadu?". hocemo li poceti polako prodavati neke stvari (npr skuter, bicikle, knjige, tehniku) ili cemo cekati pa riskirati da na kraju nista ne prodamo jer cemo se pakirati u roku par dana (vrlo moguc scenarij, objasnit cu ga kasnije).
Dijete prica kako ce letiti s tri aviona u Kanadu i kako ce uciti klizati. Svakodnevno. ne prodje dan da Ona ne spomene Kanadu. Kad nas vidi za laptopom, odmah pita "jel citas za Kanadu?". A sto joj drugo mozemo reci osim "moramo cekati papire?". Ponekad mi se cini da to njen trogodisnji mozak shvaca i prihvaca bolje nego moj :)
Shvatila sam da kod mene ne pali i ne pomaze ono "zaboravi, zivi i uzivaj dok si jos tu", pa sam pocela lagano sistemski cistiti po kuci. Bacati prastare papire davno isteklih garancija za kucanske aparate, bacati i poklanjati odjecu i stvari koje godinama ne koristimo. Malo po malo. Nakon toga cu polako postavljati po oglasnicima stvari koje nam nisu nuzne i ne koristimo ih vise, a vrijede jos nesto. Cisto da ne cekamo zadnji tren.. I kofere treba kupiti, jer imamo samo jedan.
Prekinuli smo mobilnu pretplatu i presli na prepaid. Ovo povecanje cijena nam je zapravo super doslo, jer bismo u protivnom morali placati penale (na jedan uredjaj smo imali jos 13 mjeseci ugovorne obveze). Jedna briga manje :)
Zasto tolika nestrpljivost i neizvjesnost, kad znamo da je timeline za MPNP u pravilu 3 do 5 mjeseci, a za CIC 19?
E, pa, Hrvatska je visa exempt country. Sto znaci, onog trena kad cu ja, kao glavni aplikant, imati nominaciju Manitobe u rukama i neki, bilokakav job offer (ali bitno je da je full time), mi mozemo sletiti na privremenu radnu vizu! U svjetlu nedavnih dogadjanja i promjena za twp program pitala sam naseg officera, utjecu li promjene mozda i na nas? Ne utjecu. Nama se nista ne mijenja, mi i dalje s nominacijom i job offerom mozemo work permit traziti dikrektno na granici :) Sto ce reci, onog trena kad dobijemo nominaciju (a to moze biti bilo kad, moze sutra, moze za 2 mjeseca), meni ce biti puno lakse naci posao. Jer onda mogu poslodvacu doslovno reci "Ja mogu poceti raditi za par dana."
Slala sam ja vec molbe, oko 30ak molbi ugrubo. No, posto sam im objasnjavala da me moraju cekati mjesec dana do mjesec i pol do nominacije, nisu bas bili zainteresirani. Nominacija puuuuno toga mijenja za nas iz visa exempt zemalja i zato je cekam k'o ozebli sunce, i zato moj optimizam ne jenjava. Uvjerena sam da cu uspjeti naci neki posao prije PR statusa. Samo mi treba nominacija :(
Zato, Manitobo, molim te, poooozuuuuriiiiii!!!
