K'o i vecina pravih, dekintiranih 'rvata, letjela sam avionom samo jednom u zivotu. I to ne cak nit do Barcelone kao vecina sretnika na mauralcu, ne ne ne, ja sam letjela jatom od Pule do Zagreba, tamo negdje u ljeto '85 :)
tako da mi je ovo bome bilo prvo pravo iskustvo.
Ukrcaj u Zg u 9:15 CEt u Croatia Airlines mali avioncic do Zuricha. 2 reda s 2 sjedala. avijoncek na propelerceke u kojem osjetis full g force + svaku turbulenciju. Ozbiljno sam razmatrala odustati od svega i vratiti se u Hr prvim, stajaznam, vlakom, busom, votevr, samo da ne ide po zraku :)
Zurich, aerodrom naspram Plesa je sok, do naseg terminala nas vozi vlak (?!) jer je toliko udaljen. Ukrcavanje na prekoocenaski let, super serije i filmovi na malom osobnom ekranu na sjedalu, sjedala 2 + 3/4 + 2 predivne stjuardese, solidan obrok, fina kava, skoro 9 sati leta proslo u trenu a nisam ni malo spavala. mlatene mi zao bilo kad smo sletili u Montreal i kad se avionom prolomio pljesak :)
We made it, Canada!!! :D Swiss air-u kapa do poda, zbilja, let je bio vrhunski.
Imigracijksi (Port of entry) prolazim za cas jer im pokazujem pozivno pismo Mordena, lovimo let za Winnipeg. Air Canada. Nije propelerac poput CA, al opet ima 2 reda po 2 sjedala i cini mi se da je radjen tamo u doba hladnog rata :) al nije bed, sam ti nas dovezi do 'pega :D Osim najlosije kave koju sam u zivotu popila (second cup, al uzmite uobzir da sam sad vec budna prilican broj sati i da sam u sebe nalila enorman broj europskih kava), imamo tu (ne)srecu da let dijelimo s prilicnim brojem tinejdjera. kanackih tinejdjera. "Like, he told her he, like, likes her, and she totally ignored him because she, like, said "seriosly?" I mean, like, who does that. Seriously?" :D slusam i ne vjerujem. mislim, cula sam price o tom "like" i njegovoj zloporabi, al ne vjerujes dok ne cujes vlastitim usima koliko ga, lajk, siluju :D
S druge strane, dok mi use krvare od tog masakra jezika, istovremeno sam si jaaaaako ponosna jer ih ama bas sve razumijem :D lajk, toutli :D
I napokon, Winnipeg, 7 pm Manitoba time. Aerodrom oblozen tepisonom. Aerodrom na kojem mi napokon ne treba sudski tumac da mi pojasni di sam. okej, nije mi trebao ni u Montrealu ni u Zurichu. bas sudski tumac. al nije bilo ni daleko do toga. orgomni aerodromi s losom navigacijom -.- Winnipeg nije minijaturan ("pojede" Pleso, a ima manje stanovnika i nema Jadran :P), al je super jasan!
Vjetar puse za poludit' :(
Podizemo auto (Enterpriseov sluzbenik se cudom cudi Hrv vozackoj, prvi put u zivotu vidi nesto takvo :)), i krecemo lagano kroz Winnipeg prema Mordenu. Nismo uzeli navigaciju, no kroz ovaj dio grada moze se snaci i s kartama, a izvan Winnipega vam navigacija zbilja nije potrebna. Ceste su naspram nasih ooogromne i siroke. Semafori nisu postavljeni prije, nego poslije raskrsca, pa na to morate paziti.
Put nije dug (sat i pol do Mordena) ali smo mi vec potpuno iscrpljeni od puta, a ravna cesta ne pripomaze koncentraciji, cesto stajemo da nas hladni vjetar malo razbudi..
Napokon, iza 10 pm stizemo u Morden, umorni i presretni, preuzimamo kljuceve od kuce i rusimo se u krevet nakon 25 sati nespavanja.
Nema komentara:
Objavi komentar