Eh, o ovome bi se dali napisati romani..
Posebice jer cemo prolaziti popunjavanje aplikacije - dvaput'!
Posto se sve do nedavno nije znalo kako ce i sto tocno biti s novim programom - Express Entryjem, svi su govorili da je najbolje predati aplikaciju za PR sto prije, po starom.
I mi smo slusali..
"Po starom" vam znaci ispisati i isprintati hrpu formulara i popratnih dokumenata, sve to stprati u kuvertu i postom slati u CIO Sydney, Nova Scotia.
I fees smo uplatili, u nasem slucaju 2 x 550 CAD+ 150 CAD za dijete.
Kako vec svi znamo, nas Visa Office je u Becu (Vienna VO), i njihov timeline za obradu PNP aplikacija je 19 mjeseci.
Da bi se na kraju, mic po mic, ispostavilo da je nama, kao PNP aplikantima, ipak puno pametnije ici preko novog Express Entry programa. Koji je online. I koji bi, jednom kad vas pozovu da se prijavite za PR - a kako provincijska nominacija i LMIA nose 600 bodova mi koji imamo jedno od toga bismo trebali biti pozvani odmah - unutar 6 mjeseci trebao donjeti PR u putovnice.
Racunica je jasna.
Idemo preko EEa.
Narednih dana cu opisati detaljnu proceduru i za "stari nacin" i za EE, jer informacija je zaista puno.
U medjuvremenu, svima savjetujem da prouce sto je to EE i kako on funkcionira. Mnogi ga usporedjuju s Australskim modelom koji se pokazao uspjesan, te bi vam mogao otvoriti vrata Kanadskog PRa.
petak, 2. siječnja 2015.
Znam da me dugo nije bilo...
...i ispricavam se zbog toga, malo lijenost, malo zivotne obveze i surova svakodnevica..
prethodni post vezan uz Recruitment missions sam obrisala iz dva razloga:
1) dobila sam relativno malo odgovora, mozda 5 u svo ovo vrijeme (a neke sam tek nedavno i vidjela jer su zavrsili u Spam folderu - pojma nemam kako). U svakom slucaju nedovoljno
2) ako ce i biti novih recruitment misija, Morden ce u svakom slucaju inzistirati da se svejedno obavi Exploratory Visit, jer im iskustvo pokazuje da oni koji dodju u EV se uistinu i nastane u Mordenu, dok oni drugi.. pa, bas i ne. A njima je u cilju privuci sto vise imigranata bas u svoj grad.
Kako zbog toga post i nije imao smisla, odlucila sam ga skloniti, da ljudima ne dajem laznu nadu..
Nadalje, vecina upita koje i jesam dobila su bili prakticki neodgovarajuci.
Morden ima jasne zahtjeve koje morate zadovoljiti. Ako nemate nikakvo radno iskustvo i frisko ste izasli s faksa, ili pak imate zanimanje koje njima nije porebno (npr ekonomist), zbilja su male sanse da ce vas kontaktirati.
Zao mi je, no bolje je da budem iskrena.
prethodni post vezan uz Recruitment missions sam obrisala iz dva razloga:
1) dobila sam relativno malo odgovora, mozda 5 u svo ovo vrijeme (a neke sam tek nedavno i vidjela jer su zavrsili u Spam folderu - pojma nemam kako). U svakom slucaju nedovoljno
2) ako ce i biti novih recruitment misija, Morden ce u svakom slucaju inzistirati da se svejedno obavi Exploratory Visit, jer im iskustvo pokazuje da oni koji dodju u EV se uistinu i nastane u Mordenu, dok oni drugi.. pa, bas i ne. A njima je u cilju privuci sto vise imigranata bas u svoj grad.
Kako zbog toga post i nije imao smisla, odlucila sam ga skloniti, da ljudima ne dajem laznu nadu..
Nadalje, vecina upita koje i jesam dobila su bili prakticki neodgovarajuci.
Morden ima jasne zahtjeve koje morate zadovoljiti. Ako nemate nikakvo radno iskustvo i frisko ste izasli s faksa, ili pak imate zanimanje koje njima nije porebno (npr ekonomist), zbilja su male sanse da ce vas kontaktirati.
Zao mi je, no bolje je da budem iskrena.
utorak, 23. rujna 2014.
Letter of Approval
Nisam dugo pisala, no, realno, nisam vam imala nit o cemu pisati, izuzev kukati kako cekanje ubija, a mislim da je jedan post o tome bio sasvim dovoljan.
No, cekanje, koliko god nam se ono dugo cinilo, u konacnici se isplatilo!!
Pokusat cu negdje sa strane, u box ili nesto, ubaciti nas timeline sa bas svim detaljima. Nisam vec godinama prckala po blog layout-u i html-u, pa molim za strpljenje.
Nase cekanje je na kraju bilo nesto duze od 4 mjeseca, sto je za MPNP mrvu iznad prosjeka (hajmo reci da je nekakv prosjek 3 mjeseca bez job offera).
U srpnju se desio moratorij na izdavanje svih LMOa (koji danas vise ni ne postoje, danas se to zove LMIA) u Hospitality-ju; no, suskanja su da je tada bas sve stalo: obrada svih aplikacija i svih papira na nivou cijele Kanade. Nas slucaj, kao i slucajevi nekih nasih poznanika idu tome u prilog: poznanici koji su bili s nama u Mordenu na Exploraory visitu jos cekaju na nominaciju, iako je jedan par imao job offer koji ubrzava proces. Poznanik koji je preko Working Holidaya stekao pravo prijave u MPNP takodjer je do prije nekoliko dana cekao nominaciju, iako zivi i radi u Manitobi i ima apsolutnu prednost. Svi smo mi aplicirali u svibnju i sve nas je ocito zakacio taj famozni moratorij.
Ali dobro. Proslo je. Neki od nas vec imaju nominaciju u rukama, a neki ce je, vjerujem, brzo dobiti!
Nasa je nominacija, tocnije Letter of Approval, stigla jutros postom. Ako ste mislili da u nasoj drzavi bas nista ne funkcionira kako treba, ja moram pohvaliti HP. Zig na koverti kaze da je pismo iz Kanade poslano 17.9. Danas je 23.9. a pismo je na nasoj adresi!
Sada s ponosom i srecom mogu reci da smo sluzbeno nominirani za trajni boravak (Permanent Residence) preko provincije Manitobe!
Znam da su mnogi skepticni prema Morden Driven Initiative programu, znam da mnogi smatraju kako je to velik trosak, no nadam se da sada vidite kako je program stvaran i kako se svima onima, koji zele "igrati na sigurno" i namjeravaju trajno ostati u Kanadi, zaista isplati razmisliti o ovom nacinu imigracije. Posebice u vrijeme kad se sve vise ogranicavaju prava dolaska, a najvise ostanka putem temporary foreign worker programa.
Sto sada planiramo dalje napisat cu u novom postu.
No, cekanje, koliko god nam se ono dugo cinilo, u konacnici se isplatilo!!
Pokusat cu negdje sa strane, u box ili nesto, ubaciti nas timeline sa bas svim detaljima. Nisam vec godinama prckala po blog layout-u i html-u, pa molim za strpljenje.
Nase cekanje je na kraju bilo nesto duze od 4 mjeseca, sto je za MPNP mrvu iznad prosjeka (hajmo reci da je nekakv prosjek 3 mjeseca bez job offera).
U srpnju se desio moratorij na izdavanje svih LMOa (koji danas vise ni ne postoje, danas se to zove LMIA) u Hospitality-ju; no, suskanja su da je tada bas sve stalo: obrada svih aplikacija i svih papira na nivou cijele Kanade. Nas slucaj, kao i slucajevi nekih nasih poznanika idu tome u prilog: poznanici koji su bili s nama u Mordenu na Exploraory visitu jos cekaju na nominaciju, iako je jedan par imao job offer koji ubrzava proces. Poznanik koji je preko Working Holidaya stekao pravo prijave u MPNP takodjer je do prije nekoliko dana cekao nominaciju, iako zivi i radi u Manitobi i ima apsolutnu prednost. Svi smo mi aplicirali u svibnju i sve nas je ocito zakacio taj famozni moratorij.
Ali dobro. Proslo je. Neki od nas vec imaju nominaciju u rukama, a neki ce je, vjerujem, brzo dobiti!
Nasa je nominacija, tocnije Letter of Approval, stigla jutros postom. Ako ste mislili da u nasoj drzavi bas nista ne funkcionira kako treba, ja moram pohvaliti HP. Zig na koverti kaze da je pismo iz Kanade poslano 17.9. Danas je 23.9. a pismo je na nasoj adresi!
Sada s ponosom i srecom mogu reci da smo sluzbeno nominirani za trajni boravak (Permanent Residence) preko provincije Manitobe!
Znam da su mnogi skepticni prema Morden Driven Initiative programu, znam da mnogi smatraju kako je to velik trosak, no nadam se da sada vidite kako je program stvaran i kako se svima onima, koji zele "igrati na sigurno" i namjeravaju trajno ostati u Kanadi, zaista isplati razmisliti o ovom nacinu imigracije. Posebice u vrijeme kad se sve vise ogranicavaju prava dolaska, a najvise ostanka putem temporary foreign worker programa.
Sto sada planiramo dalje napisat cu u novom postu.
nedjelja, 13. srpnja 2014.
Cekanje..
Prosla su gotovo 2 mjeseca od zadnjeg posta. 2 mjeseca od predavanja papira u MPNP i gotovo 2 mjeseca otkad se status aplikacije s "Recieved" promijenio u "Assessment pending"... i dalje stoji na tome :(
Drugim rijecima, mi vec gotovo 2 mjeseca cekamo (tj, nasi papiri cekaju) da ih netko fizicki uzme u ruke i pregleda te nam odobri nominaciju. Da, i u Kanadi postoji nezaobilazna birokracija i da, i njihova birokracija je spora.
A ovo je tek pocetak. Na federalnoj razini (CIC) su jos sporiji...
Ne preostaje nista drugo osim naoruzati se zivcima, prezivljavati u Hrvatskoj i cekati....
A mene cekanje ubija. Dnevno i po nekoliko puta refresham MPNP online i provjeravam status aplikacije; i luuuuda sam vise od tog "Assessment pending". Nama bas tesko pada to cekanje. Skroz smo odlucni otici i jedva cekamo. Muzu je u firmi koma, meni su najavili rezanje place. Nezadovoljsto stanjem oko nas smao raste, frustracije na poslu se samo gomilaju, zapeli smo u tom nekom "medjuvremenu" u kojem smo ni tu ni tamo i bas je ruzan osjecaj. Npr, rikava mi tablet i htjela bih si kupiti novi (puno citam), i onda se lovim u razmisljanju kako cu pricekati s tom investicijom jer su tableti u Kanadi jeftiniji. A onda vidim taj prokleti assessment pending kako se ne mice s mrtve tocke i osjecam se uzasno.. Imala sam priliku vrlo povoljno djetetu kupiti cizme za zimu. I na kraju ih nisma kupila jer si cijelo vrijeme mislim kako joj te cizme nece biti dovoljne u Kanadi. A veeeliko je pitanje hocemo li do zime uspjeti domoci se Kanade..
Imam osjecaj da mi je svaka dilema i svaka odluka usko vezana uz to "ja odlazim", a zapravo pojma nemam kada odlazim, i to bi se moglo itekako otegnuti. Svi mi savjetuju da zaboravim na proces, da zivim zivot i ponasam se kao da nikamo ne idem, no ja to jednostavno ne mogu! Ne mogu se opustititi i prepustiti, jer svaki trosak i svaku kupovinu iskalkuliram u glavi "jel mi to zaista treba i hocu li to nositi sa sobom u Kanadu?". hocemo li poceti polako prodavati neke stvari (npr skuter, bicikle, knjige, tehniku) ili cemo cekati pa riskirati da na kraju nista ne prodamo jer cemo se pakirati u roku par dana (vrlo moguc scenarij, objasnit cu ga kasnije).
Dijete prica kako ce letiti s tri aviona u Kanadu i kako ce uciti klizati. Svakodnevno. ne prodje dan da Ona ne spomene Kanadu. Kad nas vidi za laptopom, odmah pita "jel citas za Kanadu?". A sto joj drugo mozemo reci osim "moramo cekati papire?". Ponekad mi se cini da to njen trogodisnji mozak shvaca i prihvaca bolje nego moj :)
Shvatila sam da kod mene ne pali i ne pomaze ono "zaboravi, zivi i uzivaj dok si jos tu", pa sam pocela lagano sistemski cistiti po kuci. Bacati prastare papire davno isteklih garancija za kucanske aparate, bacati i poklanjati odjecu i stvari koje godinama ne koristimo. Malo po malo. Nakon toga cu polako postavljati po oglasnicima stvari koje nam nisu nuzne i ne koristimo ih vise, a vrijede jos nesto. Cisto da ne cekamo zadnji tren.. I kofere treba kupiti, jer imamo samo jedan.
Prekinuli smo mobilnu pretplatu i presli na prepaid. Ovo povecanje cijena nam je zapravo super doslo, jer bismo u protivnom morali placati penale (na jedan uredjaj smo imali jos 13 mjeseci ugovorne obveze). Jedna briga manje :)
Zasto tolika nestrpljivost i neizvjesnost, kad znamo da je timeline za MPNP u pravilu 3 do 5 mjeseci, a za CIC 19?
E, pa, Hrvatska je visa exempt country. Sto znaci, onog trena kad cu ja, kao glavni aplikant, imati nominaciju Manitobe u rukama i neki, bilokakav job offer (ali bitno je da je full time), mi mozemo sletiti na privremenu radnu vizu! U svjetlu nedavnih dogadjanja i promjena za twp program pitala sam naseg officera, utjecu li promjene mozda i na nas? Ne utjecu. Nama se nista ne mijenja, mi i dalje s nominacijom i job offerom mozemo work permit traziti dikrektno na granici :) Sto ce reci, onog trena kad dobijemo nominaciju (a to moze biti bilo kad, moze sutra, moze za 2 mjeseca), meni ce biti puno lakse naci posao. Jer onda mogu poslodvacu doslovno reci "Ja mogu poceti raditi za par dana."
Slala sam ja vec molbe, oko 30ak molbi ugrubo. No, posto sam im objasnjavala da me moraju cekati mjesec dana do mjesec i pol do nominacije, nisu bas bili zainteresirani. Nominacija puuuuno toga mijenja za nas iz visa exempt zemalja i zato je cekam k'o ozebli sunce, i zato moj optimizam ne jenjava. Uvjerena sam da cu uspjeti naci neki posao prije PR statusa. Samo mi treba nominacija :(
Zato, Manitobo, molim te, poooozuuuuriiiiii!!!
Drugim rijecima, mi vec gotovo 2 mjeseca cekamo (tj, nasi papiri cekaju) da ih netko fizicki uzme u ruke i pregleda te nam odobri nominaciju. Da, i u Kanadi postoji nezaobilazna birokracija i da, i njihova birokracija je spora.
A ovo je tek pocetak. Na federalnoj razini (CIC) su jos sporiji...
Ne preostaje nista drugo osim naoruzati se zivcima, prezivljavati u Hrvatskoj i cekati....
A mene cekanje ubija. Dnevno i po nekoliko puta refresham MPNP online i provjeravam status aplikacije; i luuuuda sam vise od tog "Assessment pending". Nama bas tesko pada to cekanje. Skroz smo odlucni otici i jedva cekamo. Muzu je u firmi koma, meni su najavili rezanje place. Nezadovoljsto stanjem oko nas smao raste, frustracije na poslu se samo gomilaju, zapeli smo u tom nekom "medjuvremenu" u kojem smo ni tu ni tamo i bas je ruzan osjecaj. Npr, rikava mi tablet i htjela bih si kupiti novi (puno citam), i onda se lovim u razmisljanju kako cu pricekati s tom investicijom jer su tableti u Kanadi jeftiniji. A onda vidim taj prokleti assessment pending kako se ne mice s mrtve tocke i osjecam se uzasno.. Imala sam priliku vrlo povoljno djetetu kupiti cizme za zimu. I na kraju ih nisma kupila jer si cijelo vrijeme mislim kako joj te cizme nece biti dovoljne u Kanadi. A veeeliko je pitanje hocemo li do zime uspjeti domoci se Kanade..
Imam osjecaj da mi je svaka dilema i svaka odluka usko vezana uz to "ja odlazim", a zapravo pojma nemam kada odlazim, i to bi se moglo itekako otegnuti. Svi mi savjetuju da zaboravim na proces, da zivim zivot i ponasam se kao da nikamo ne idem, no ja to jednostavno ne mogu! Ne mogu se opustititi i prepustiti, jer svaki trosak i svaku kupovinu iskalkuliram u glavi "jel mi to zaista treba i hocu li to nositi sa sobom u Kanadu?". hocemo li poceti polako prodavati neke stvari (npr skuter, bicikle, knjige, tehniku) ili cemo cekati pa riskirati da na kraju nista ne prodamo jer cemo se pakirati u roku par dana (vrlo moguc scenarij, objasnit cu ga kasnije).
Dijete prica kako ce letiti s tri aviona u Kanadu i kako ce uciti klizati. Svakodnevno. ne prodje dan da Ona ne spomene Kanadu. Kad nas vidi za laptopom, odmah pita "jel citas za Kanadu?". A sto joj drugo mozemo reci osim "moramo cekati papire?". Ponekad mi se cini da to njen trogodisnji mozak shvaca i prihvaca bolje nego moj :)
Shvatila sam da kod mene ne pali i ne pomaze ono "zaboravi, zivi i uzivaj dok si jos tu", pa sam pocela lagano sistemski cistiti po kuci. Bacati prastare papire davno isteklih garancija za kucanske aparate, bacati i poklanjati odjecu i stvari koje godinama ne koristimo. Malo po malo. Nakon toga cu polako postavljati po oglasnicima stvari koje nam nisu nuzne i ne koristimo ih vise, a vrijede jos nesto. Cisto da ne cekamo zadnji tren.. I kofere treba kupiti, jer imamo samo jedan.
Prekinuli smo mobilnu pretplatu i presli na prepaid. Ovo povecanje cijena nam je zapravo super doslo, jer bismo u protivnom morali placati penale (na jedan uredjaj smo imali jos 13 mjeseci ugovorne obveze). Jedna briga manje :)
Zasto tolika nestrpljivost i neizvjesnost, kad znamo da je timeline za MPNP u pravilu 3 do 5 mjeseci, a za CIC 19?
E, pa, Hrvatska je visa exempt country. Sto znaci, onog trena kad cu ja, kao glavni aplikant, imati nominaciju Manitobe u rukama i neki, bilokakav job offer (ali bitno je da je full time), mi mozemo sletiti na privremenu radnu vizu! U svjetlu nedavnih dogadjanja i promjena za twp program pitala sam naseg officera, utjecu li promjene mozda i na nas? Ne utjecu. Nama se nista ne mijenja, mi i dalje s nominacijom i job offerom mozemo work permit traziti dikrektno na granici :) Sto ce reci, onog trena kad dobijemo nominaciju (a to moze biti bilo kad, moze sutra, moze za 2 mjeseca), meni ce biti puno lakse naci posao. Jer onda mogu poslodvacu doslovno reci "Ja mogu poceti raditi za par dana."
Slala sam ja vec molbe, oko 30ak molbi ugrubo. No, posto sam im objasnjavala da me moraju cekati mjesec dana do mjesec i pol do nominacije, nisu bas bili zainteresirani. Nominacija puuuuno toga mijenja za nas iz visa exempt zemalja i zato je cekam k'o ozebli sunce, i zato moj optimizam ne jenjava. Uvjerena sam da cu uspjeti naci neki posao prije PR statusa. Samo mi treba nominacija :(
Zato, Manitobo, molim te, poooozuuuuriiiiii!!!
subota, 31. svibnja 2014.
MPNP ONLINE
*** svi dokumenti koje uploadate neka budu PDF/JPEG i nek budu manji od 2 mb***
How can I see the status of my MPNP application?
The Manitoba Provincial Nominee Program (MPNP) does NOT accept inquries about the status of applications – neither by email, post, telephone nor in person.
Registered users of MPNP Online can log in to the program’s web application to check the status of applications.
MPNP Online status messages are as follows:
Received – Demande reçue
- The MPNP Online application you submitted has been successfully received and is in pre-assessment, the stage at which we ensure all information has been accurately entered and supporting documents are legible and verifiable.
Information Requested – Information supplémentaire requise
- The MPNP is waiting for information to address an issue preventing further progress; this could be related to any aspect of your application and may involve a request directed to applicant, supporter or another party such as your past employer or school.
Assessment Pending – Dans l’attente d’évaluation
- Your application is awaiting review by MPNP program officers.
Assessment in Process – Évaluation en cours
- Application is being reviewed.
No Assessment Required – Demande retirée
- Applicant has withdrawn his/her application.
Not Accepted for Assessment – Pas acceptée aux fins d’évaluation
- MPNP has determined application is ineligible, incomplete or otherwise not acceptable.
Assessment Complete – Évaluation finalisée
- MPNP program officers have completed their reviews; correspondence is being sent to inform applicant of the result of our assessment of your application.
Request for Review in process – Révision de la décision en cours
- This message pertains to refused applications for which the applicant has formally requested an RFR – Request for Review.
Mi smo uploadali nase s 9.5. sada nam je status assessment pending...
Idemo "doma" i "doma nije najljepse"
Ne znam kako bih opisala put za Hrvatsku.
al zbilja ne znam -.-
sve sto cete procitati je totalno subjektivno i samo moje..
Nisam htjela otici, dok me s druge strane pomisao na nju mamila neormalno....
u Winnipegu sam jos i mogla zdvajati nad tim hortons cafe moca casom,jer je on tu bio tako stvaran, a ona nije....
jer nje nije bilo ovdje...
a mater k'o mater, uzmite joj sve sem djeteta....
let do toronta je kratak, u torotu sok velicinom Paerson aerodroma, potom njihovom neorganizacijom (jedini aerodrom na kojem nismo imali provjeru izmedju letova; koliko god to meni olakslao, s druge strane, nije u redu sigurnosti poradi!!)
u sumrak polijecemo. tornotno, i okolica. no offence dragi moji koji zivite/zivjeli ste tamo... al da me netko tamo ostavi, crkla bih :) more i more i mooooreeeee nepreglednih svjetala.... pa jel to zbilja sve tako gusto naseljeno?????
Morden ruralan???? moze, enitajm, noutajm, đast sej ver tu sajn....
svaka cast svemu i svakomu, al ja zelim u rulalni dio ..
ne znam sto bih vam pricala o letovima....
sto se usluge tice, vise manje su svi bili na razini, da trebam usporediti swiss air i canada air prekoocenask direktno, swiss air pobjedjuje, isto kao i (ne)ljubaznost osoblja u croatia airlines kabini -.-
gdja srednjih godina ima kofer, ni manji ni veci od onih dimenzija kilaze propisane za kabinu, samo, godspodja, eto, ima godina.. ulazimo u kabinu, stjuardesa se izdrkava na nju da nek ne nosi u avion ono sto sama ne moze dici... ma jel, a tvoj je posao sto, da stojis tu i budes lijepa????
..... teta s leta CA nije postala bolja nit ljubazija...
to kamo idemo i sto nas ceka je brzo prodrlo u svijest, brze nego kojekakve carinske kontrole i cudom cudjenja sto nista ne nosimo iz Kanade... s kojim parama da shopingiram po Kanadi?!
nakon scana prtljage, umorni, odlazimo svojoj obitelji..
tren kad je ONA stavila ruke oko mog vrata opravdao je sve!!!!
SVE!!!!
svaku minutu, svaki sat, svaki cent, svaki dolar, svaku suzu!!!
i opet bih, i jos skuplje bih, ako to znaci NJENU buducsnost....
Od cijele ove prie Ona ce vam reci da ima tomicu. majicu na tomicu iz kanade, i dva vagona na tomicu koja smo donijeli :)
mi cemo reci...imamo puno!!!!!!!
al zbilja ne znam -.-
sve sto cete procitati je totalno subjektivno i samo moje..
Nisam htjela otici, dok me s druge strane pomisao na nju mamila neormalno....
u Winnipegu sam jos i mogla zdvajati nad tim hortons cafe moca casom,jer je on tu bio tako stvaran, a ona nije....
jer nje nije bilo ovdje...
a mater k'o mater, uzmite joj sve sem djeteta....
let do toronta je kratak, u torotu sok velicinom Paerson aerodroma, potom njihovom neorganizacijom (jedini aerodrom na kojem nismo imali provjeru izmedju letova; koliko god to meni olakslao, s druge strane, nije u redu sigurnosti poradi!!)
u sumrak polijecemo. tornotno, i okolica. no offence dragi moji koji zivite/zivjeli ste tamo... al da me netko tamo ostavi, crkla bih :) more i more i mooooreeeee nepreglednih svjetala.... pa jel to zbilja sve tako gusto naseljeno?????
Morden ruralan???? moze, enitajm, noutajm, đast sej ver tu sajn....
svaka cast svemu i svakomu, al ja zelim u rulalni dio ..
ne znam sto bih vam pricala o letovima....
sto se usluge tice, vise manje su svi bili na razini, da trebam usporediti swiss air i canada air prekoocenask direktno, swiss air pobjedjuje, isto kao i (ne)ljubaznost osoblja u croatia airlines kabini -.-
gdja srednjih godina ima kofer, ni manji ni veci od onih dimenzija kilaze propisane za kabinu, samo, godspodja, eto, ima godina.. ulazimo u kabinu, stjuardesa se izdrkava na nju da nek ne nosi u avion ono sto sama ne moze dici... ma jel, a tvoj je posao sto, da stojis tu i budes lijepa????
..... teta s leta CA nije postala bolja nit ljubazija...
to kamo idemo i sto nas ceka je brzo prodrlo u svijest, brze nego kojekakve carinske kontrole i cudom cudjenja sto nista ne nosimo iz Kanade... s kojim parama da shopingiram po Kanadi?!
nakon scana prtljage, umorni, odlazimo svojoj obitelji..
tren kad je ONA stavila ruke oko mog vrata opravdao je sve!!!!
SVE!!!!
svaku minutu, svaki sat, svaki cent, svaki dolar, svaku suzu!!!
i opet bih, i jos skuplje bih, ako to znaci NJENU buducsnost....
Od cijele ove prie Ona ce vam reci da ima tomicu. majicu na tomicu iz kanade, i dva vagona na tomicu koja smo donijeli :)
mi cemo reci...imamo puno!!!!!!!
Winnipeg.. Winterpeg.. oh, who cares :)
Ovisno o vasem rasporedu, ali uglavnom na samom kraju vaseg exploratory visita, imat cete dogovren sastanak s immigration officerom u Winnipegu, Notre Dame Avenue..
Mi smo imali intervju u 14h, ali smo isli prilicno rano, krenuli smo prije 8 iz Mordena jer smo vozili jednu Filipinku koja je intervju imala u 10h (sami smo pristali na to i imali smo odredjenih planova u Winnipegu dok smo cekali sastanak).
Dok smo kretali, 90% puta nas je pratilo sunce!! na radiu u jednom trenu pustaju Imagine Dragons "It's time"; jedna od mojih najdrazih, jedna od onih koje vriste "imigraicijaaaaaaaaa", pjevam iz sveg glasa i jednostavno znam, dan ne moze biti los kad je krenuo ovako dobro za mene...
nda.
pri ulaksu u Winnipeg oblaci. vjetar. vozac fula adresu i zivcan je. na kraju je nadjemo (na vrijeme za invervju nase filipinke, bez brige), a ja trazim Manitoba ECE regulatory body (ulicu dalje od Notre Dame) i ne nalazim je odmah a ovaj pizdi.. svadjamo se. balkanci.
Hladno je u picku materinu.
i puse u picku materinu.
ako ste mislli da u Mordenu puse, well, Winnipeg ce vam zbilja biti.. Winterpeg!!
Filipinka je obavila razgovor i dobila odmah invitation to apply!!
u jednom trenu krecu pahulje nosene vjetrom!! datum je 2.5. nda. Winterpeg!
nasla sam MELCC (za regulaciju mog zanimanja, ako je netko moje struke i radi u vrticu kontaktirajte me, necu sad opsirno opisivati sto, gdje i kako kad vecini to uopce nece trebati).. gljivimo po tunelima koji spajaju gro zgrada, po nekom shopping centru, blizi se i nas intervju...
Pricamo s Natalijom.
Natalia je super, ima djecu pa me kuzi jer sam depresivna jer je moje ostalo u Kroejša..
pita nas svasta. pricamo sat vremena a meni se cini k'o da je 5 minuta..
be aware!!!!! love na sitnicama!!!! tipa: imate li prijatelje negdje po kanadi (sorry, dragi moji po Sasku i Alberti, al zanijekala sam vas k'o Juda :) ) ; pita zasto i kako Manitoba (gledajte, oni su svjesni da nisu bas privlacna provincija, i da masa ljudi zeli iskoristiti njih edabi emigrirala negdje drugdje etc; dajte, ljudi, ako ste se vec nasli u situaciji da te s MPNP officerom oci u oci, bar budite iskreni u namjeri da nekoliko godina prozivite u Manitobi :P)
pita jeste gledali sto u Kanadi turisticki....
niste, nemate i ne mislite, Manitoba je vas jedini i prvi izbor!!!! to je kljucno!!!!!
osim toga, kljucno je dokazati da ste zaposlivi u Mordenu (da sve obisli nekoliko poslodavaca u da sve u mogucnosti nekad naci posao), a sve ostalo, skole, budget i sl su dolaz da ste se informirali.
Razgovor nije kao neki ispit, usmeni test i sl kako sam se ja pribojavala, al opet, uzmite u obzir da sam ja s engleskim jako jaka (I Natalia ga je pohvalila) i da sam ja u operaciji Morden 100%.
Dobili smo invitation to apply na kraju tog intervjua !!!!!!!!
HUGE thing!!!!!
nakon salate u subwayu koju nam je posluzila diiivna konobarica (koju bi valjda 90% ljudi ovdje opisalo kao konobaricu na drogama) kupila sam si strake, visoke, platila 300 kn a u hrv su skoro 500, i otisli so DOMA, u Morden!!!
u Mordenu, koliko smo culi, sunce pici mi rostiljamo citav dan -.- great. I hate Winterpeg!!
obavjestavamo Shelly da smo uboli invitation. idemo pit u Rock bar i zderat picu al ne u Boston nego u Ceaser... ne samo da je jeftinija duplo nego je i duplo bolja!!!
Morden rules!!!!
U ovom trenu, kretanje po Mordenu je kao disanje; znamo svaku ulicu i svaki zavoj. U ovom trenu, nakon 6 dana zivota u Mordenu ono tamo doma nam se cini dalekim i neznamo kako cemo se snaci.......
u ovom trenu tamo doma nije ni malo privlacno, i jedino sto vuce nazad se zove baby i ima 2 i po godine <3
i kupili smo joj majicu na tomicu <3
da nema nje, zjene oka moga, centra mog svemira i razloga zasto se ide po pravilima... odavno bih ja turisticki krsila zakon :)
ovako, idemo po ps-u, po pravilima, po zakonima i paragrafima i za divno cudo, jedom u nasim zivotima, oni nesto znace... :D
eppur si muove <3
Mi smo imali intervju u 14h, ali smo isli prilicno rano, krenuli smo prije 8 iz Mordena jer smo vozili jednu Filipinku koja je intervju imala u 10h (sami smo pristali na to i imali smo odredjenih planova u Winnipegu dok smo cekali sastanak).
Dok smo kretali, 90% puta nas je pratilo sunce!! na radiu u jednom trenu pustaju Imagine Dragons "It's time"; jedna od mojih najdrazih, jedna od onih koje vriste "imigraicijaaaaaaaaa", pjevam iz sveg glasa i jednostavno znam, dan ne moze biti los kad je krenuo ovako dobro za mene...
nda.
pri ulaksu u Winnipeg oblaci. vjetar. vozac fula adresu i zivcan je. na kraju je nadjemo (na vrijeme za invervju nase filipinke, bez brige), a ja trazim Manitoba ECE regulatory body (ulicu dalje od Notre Dame) i ne nalazim je odmah a ovaj pizdi.. svadjamo se. balkanci.
Hladno je u picku materinu.
i puse u picku materinu.
ako ste mislli da u Mordenu puse, well, Winnipeg ce vam zbilja biti.. Winterpeg!!
Filipinka je obavila razgovor i dobila odmah invitation to apply!!
u jednom trenu krecu pahulje nosene vjetrom!! datum je 2.5. nda. Winterpeg!
nasla sam MELCC (za regulaciju mog zanimanja, ako je netko moje struke i radi u vrticu kontaktirajte me, necu sad opsirno opisivati sto, gdje i kako kad vecini to uopce nece trebati).. gljivimo po tunelima koji spajaju gro zgrada, po nekom shopping centru, blizi se i nas intervju...
Pricamo s Natalijom.
Natalia je super, ima djecu pa me kuzi jer sam depresivna jer je moje ostalo u Kroejša..
pita nas svasta. pricamo sat vremena a meni se cini k'o da je 5 minuta..
be aware!!!!! love na sitnicama!!!! tipa: imate li prijatelje negdje po kanadi (sorry, dragi moji po Sasku i Alberti, al zanijekala sam vas k'o Juda :) ) ; pita zasto i kako Manitoba (gledajte, oni su svjesni da nisu bas privlacna provincija, i da masa ljudi zeli iskoristiti njih edabi emigrirala negdje drugdje etc; dajte, ljudi, ako ste se vec nasli u situaciji da te s MPNP officerom oci u oci, bar budite iskreni u namjeri da nekoliko godina prozivite u Manitobi :P)
pita jeste gledali sto u Kanadi turisticki....
niste, nemate i ne mislite, Manitoba je vas jedini i prvi izbor!!!! to je kljucno!!!!!
osim toga, kljucno je dokazati da ste zaposlivi u Mordenu (da sve obisli nekoliko poslodavaca u da sve u mogucnosti nekad naci posao), a sve ostalo, skole, budget i sl su dolaz da ste se informirali.
Razgovor nije kao neki ispit, usmeni test i sl kako sam se ja pribojavala, al opet, uzmite u obzir da sam ja s engleskim jako jaka (I Natalia ga je pohvalila) i da sam ja u operaciji Morden 100%.
Dobili smo invitation to apply na kraju tog intervjua !!!!!!!!
HUGE thing!!!!!
nakon salate u subwayu koju nam je posluzila diiivna konobarica (koju bi valjda 90% ljudi ovdje opisalo kao konobaricu na drogama) kupila sam si strake, visoke, platila 300 kn a u hrv su skoro 500, i otisli so DOMA, u Morden!!!
u Mordenu, koliko smo culi, sunce pici mi rostiljamo citav dan -.- great. I hate Winterpeg!!
obavjestavamo Shelly da smo uboli invitation. idemo pit u Rock bar i zderat picu al ne u Boston nego u Ceaser... ne samo da je jeftinija duplo nego je i duplo bolja!!!
Morden rules!!!!
U ovom trenu, kretanje po Mordenu je kao disanje; znamo svaku ulicu i svaki zavoj. U ovom trenu, nakon 6 dana zivota u Mordenu ono tamo doma nam se cini dalekim i neznamo kako cemo se snaci.......
u ovom trenu tamo doma nije ni malo privlacno, i jedino sto vuce nazad se zove baby i ima 2 i po godine <3
i kupili smo joj majicu na tomicu <3
da nema nje, zjene oka moga, centra mog svemira i razloga zasto se ide po pravilima... odavno bih ja turisticki krsila zakon :)
ovako, idemo po ps-u, po pravilima, po zakonima i paragrafima i za divno cudo, jedom u nasim zivotima, oni nesto znace... :D
eppur si muove <3
Pretplati se na:
Postovi (Atom)