nedjelja, 16. ožujka 2014.

IELTS (International English Language Testing System) - osobno iskustvo

Svi vi koji razmisljate o Permanent Residence Statusu, bilo da ga se kao i mi pokusavate domoci izvan Kanade, ili ste Skilled Worker (zanimanje u NOC 0, A ili B kategoriji) na Temporary Worker Permit (TWP) statusu, morat cete poloziti engleski jezik.
Mislim da isto vrijedi i za studente koji svoje obrazovanje zele nastaviti u Kanadi, ali o tome osobno nemam nikakve informacije pa biste trebali istraziti.
Za sada Kanada priznaje samo dva ispita: IELTS i CELPIP, s time da ovaj drugi mozete polagati iskljucivo u Kanadi. 
Posto smo mi jos u 'rvackoj, i posto je polozen jezik jedan od uvijeta za Manitoba Provincial Nominee Program, preko kojega zahvaljujuci Mordenu i mi idemo, ja kao nosioc aplikacije morala sam polagati IELTS.

Ovo ce iskustvo korsititi i onima koji ganjaju emigraciju u Australiju ili Novi Zeland, samo imajte na umu da su vama potrebne prilicno visoke ocjene (minimalno 7 iz sva 4 podrucja testa). Meni je za MPNP dovoljno 5 overall, no posto je moje zanimanje vezano uz prosvjetu i rad s djecom, te intenzivnu komunikaciju, voljela bih nadmasiti tu peticu :D

Kako je ovo ipak blog o imigraicji u Kanadu, evo vam dva linka koji usporedjuju bandove:

Ja sam ispit polagala ovu subotu, 15.3. Rezultati se cekaju 13 dana.
Razmisljala sam bih li ovaj post odgodila do objave rezultata, no mislim da bi se tada moglo desiti da budem "neobjektivna"; u slucaju losih rezultata da ga previse popljujem, u slucaju dobrih rezultata da ga previse nahvalim :)

zato, evo odmah prilicno svjeze iskustvo i dojmovi sa samog ispita. Rezultate nadodam kasnije :)

Ispit kosta 1500 kuna, za informacije o prijvaljivanju pogledjate link naveden na pocetku posta.
Sastoji se od od 4 dijela: Listening, Reading, Writing i Speaking. Svaki se dio ocjenjuje zasebno a overall ocjena je prosjek ta 4 dijela.
Postoji mnostvo online primjera i materijala za vjezbu, osobno sam vjezbala sluzeci se materijalima dopstupnima na njihovoj stranici.

Listening:
ukuprno trajanje je 40 minuta.
Slusate snimku u trajanju od 30 minuta i jos imate 10 minuta za prepisati odgovore na zaseban papir.
Sastoji se od 4 dijela i imate ukupno 40 pitanja.
Pitanja mogu biti u raznim oblicima: dopunjavanje recenica rijecima iz teksta, plan prostorije, zaokruzivanje tocnih tvrdnji i sl.
Osobno sam imala gore navedene prijmjere i najtezi mi je bio plan prostorije. Osim sto sam zensko koje se ocito teze snalazi u prostoru, cinilo m se da je upravo taj dio teksta bio prilicno brz. Opcenito u ovom dijelu ispita morate biti maksimalno usredotoceni i ne smijete dopustiti mislima da odlutaju, niti predugo mozgati oko jednog pitanja, jer cete se izgubiti i propustiti naredno pitanje. Cinilo mi se da zaista ima posve dovoljno vremena za koncentraciju izmedju dva pitanja, izuzev u ovom dijelu s planom prostorije. tu je sve islo jako brzo.
Prije dvakog od 4 Sectiona ovog dijela ispita imate vremena pogledati pitanja, porcitati ih da znate na sto se u tekstu koji slusate morate koncentrirati. Osobno sam dosita imala vremena za sva pitanja, izuzev ovog nesretnog prostornog plana "pobjeglo" mi je samo jedno pitanje i to zato sto nisam bila fokusirana nego sam razmisljala o prethodnom pitanju.
Savjet: ako nesto niste culi ili niste sigurni: pustite, zaokruzite/nadopisite na blef. Ne isplati se gubiti koncentraciju na jedno pitanje, jer cete izgubiti nit i promasiti sljedece. Slusajte i rjesavajte dalje, a na promaseno se pitanje vratite u onih 10 minuta na kraju testa. 

Reading:
Traje 60 minuta, ima 3 Sectiona i 40 pitanja koja je potrebno prepisati na poseban papir. 
Pitanja su opet raznih formata: dopunjavanje, true/false/not given izjave, povezivanje slova s odredjenim odlomkom teksta, oznacavanje odrejenih tvrdji iz teksta simbolima (vi, viii, x, xi itd).
Savjeti: prvo citajte pitanja, potom tekst. U laksim pitanjima nije potrebo citati cijeli tekst vec samo preko kljucnih rijeci/recenica traziti ono sto vam je potrebno za odgovor.
Takodjer, kako zavrsite koju seriju odgova (negdje su to po 3 odgovora, ngedje vise) prepisujte ih odmah na zaseban papir za odgovre jer na kraju ovog dijela ispita necete imati dodatno vrijeme za prepisivanje odgovra kao kod listeninga.
I jos da se osvrnem na jednu stvar; ne mozgajte previse oko toga kako je moguce da su 3 tvrdnje za redom false npr, ili kako je moguce da su 2 odgovora A i sl; jer oni racunaju na vasu zbunjenost "nelogicnoscu" i gubljenjem dragocjenog vremena. Meni se konkretno desilo ponavljanje, rijesila sam i isla sam dalje; na kraju sam imala dovoljno vremena da problematicni dio triput provjerim i svaki put mi je ispadalo isto; tako da ne zamarajte se tim sitnicama, rjesavajte dalje i eventualno provjerite na kraju.
Iz osobnog iskustva ali i tudjih iskustava koje sam nalazila po forumima i blogovima najtezi je fromat true/false/not given i tu zaista love na banalnim sitnicama, tako da ako imate vremena za provejru, taj dio svakako provjerite.

Writing:
Traje 60 minuta i sastoji se od dva dijela;
prvi dio je pismo na odredjenu temu (prijatelju, stanodavcu, susjedu, nadredjenome na poslu i sl), morate napisati 150 rijeci i dotaknuti se 3 navedene tocke u zadatku. Predvidjeno vrijeme za ovaj dio je 20 minuta.
Drugi dio je esej na zadanu temu, predvijedjeno vrijeme je 40 minuta, morate napisati 250 rijeci i ovaj dio zadatka igra vecu ulogu pri ocjeni za writing.
Savjet: pazite da imate tocno odvojene i smislene, strukturirane ulomke. Ono sto MORATE imati je uvod, zaplet i rasplet/zakljucak. Pozeljno je imati i vise ulomaka/paragrafa, ali ova 3 svakako moraju biti jasna. Odvojite ih redovima/uvlacenjem pocetne recenice; ali jednako tako pazite i da su odvojeni smislom onoga sto pisete. Ako ste neku problematiku obradili u prethodnom odlomku, nemojte se ponovno vracati na nju. U ovom se dijelu ocjenjuje forma i struktura, fluidnost i citljivost te vase razumijevanje problematike o kojoj pisete, a tek onda spelling i grammar. 

Speaking:
Traje 11 do 15 minuta, razgovarate s jednom osobom (izvorni govornik), razgovor se snima.
Na pocetku se predstavite, kazete ukratko o sebi tko ste, sto ste i odakle ste, a onda krece "rostiljanje". Zbilja, cini mi se da su mi u tom prilicno kratkom vremenu postavljene gomile pitanja o skorz nepovezanim temama. Moja su pitanja bila sljedeca: gdje zivim, sto mi se ne svidja u mom mjestu i mislim li da cu duze tu zivjeti.
Koja mi je omiljena divlja zivotinja i zasto, sto mislim o drzanju zivotinja u zooloskim vrtovima, mislim li da djeca trebaju uciti o divljim zivotinjama.
Mislim li da hrvati cesti mijenjaju poslove, sto utjece na odluku o promjeni posla, sto moze biti prepreka za dobre poslovne odnose, sto su pozitivne a sto negativne strane zaposlenja u inozemstvu.
Imat cete jedan "glavni dio" u tom usmenom ispitivanju, dobite cete neku temu s 3 potpitanja, papir i olovku da si napravite biljeske i minitu - dvije da smislite o cemu cete pricati. Moja je tema bila dogadjaj koji mi je promijenio zivot i pricala sam o produ :D
Potom jos pitanje i tome koju glazbu najvise volim i jesam li oduvijek bas to slusala.
Moguce da je bilo jos nesto ali se vise ne mogu sjetiti. Zbilja, velim, puno svega i svacega nepovezanog ugurano u taj mali broj minuta. Stricek koji me ispitivao se zove Conrad i vrlo je sipmatican, ugodan. Voljela bih da s njim mogu sjesti na neku kavu ili pivu i neformalno si pospikati jer ima krasan naglasak i vrlo je ugodan sugovornik, i vjerujem da je i njemu bezvezna tlaka vrtiti po nekoj skripti i sipat nesuvisla pitanja. 
Savjet: pa i nemam vam tu sto pametno za reci, jer vas zbilja moze dopast svasta. Mnogi preporucuju drmnut si pivu - dvije prije speakinga da se opustite i razbrbljate, ja se, eto, nisam usudila jer sam noc prije ispita, umjesto da ucim, grlila keramickog boga. Vec sam se pomirila s cinjenicom da sam spusila termin ispita jer mi je stvarno bilo jako lose, ali smirilo se nakon par sati. 

Jos neke bitne stvari: pismeni dio ispita traje u komadu 2 sata i 40ak minuta; sva 3 dijela su odmah jedan za drugim. Za vrijeme listeninga nema mrdnut nikud, za vrijeme readinga i writinga smijete samo na wc u pratnji i to ne zadnjih 10 minuta odredjenog dijela ispita. Unijeti smijete samo przirnu bocu s vodom (bez etikete) i papirnate maramice, olovke i gumice vas cekaju na stolu pa vam nit to ne treba.
Identifikacijski dokument (osobna ili putovnica) mora biti vazeci na datum ispita i mora vam cijelo vrijeme biti na stolu jer ga provjeravaju. Morate ga imati sa sobom i na speakingu.

Osobni stavovi:
mislim da ipak kosta previse.. I obzirom na to koliko kosta, mogli bi se malo i pozuriti s tim rezltatima, a ne nam jest' zivce skoro 2 tjedna.
Mislim da je totalno nehumano ocekivati od osobe da skoro 3 puna sata bez i jedne pauze bude pod konstantnim adrenalinskim i intelektualnim maksimumom. Osobno bih dopustila pauzu bar prije treceg dijela, prije writinga, jer, budimo relani, koliko vam drugi kandidati ili ikakvi vasi pripremni materijali ter rijecnici mogu koristit u pauzi od petnaestak minuta kada vas ocekuje pisanje pisma i eseja na nepoznatu temu? Ne mozete sjebat sistem nikako, a covjeku bi ipak puno znacilo da protegne noge, ode se popisat u miru, popit kavu, zapalit pljugu ili prigrist cokoladicu :D

Generalni savjet:
u ovom ispitu vrijeme je vas najgori neprijatelj. Ako u nesto niste sigurni, odgovorite onako kako mislite da je i vozite dalje. Ako vam ostane vremena, vratit cete se na to i provjeriti. 
Kod ove vrste ispita bitno je pripremati se na nacin da rijesite pokoji ispit (a hrpa ih je distupna online) cisto da steknete uvid u to koliko vam vremena za sto treba. Zbilja nije lako u 60 minuta sastaviti pismo i esej na stranom jeziku, pa sve i da dobijete neku omiljenu temu, a komoli nesto sto vam uopce nije blisko. Zato obavezno skinite primjere s neta i provjezbajte doma stopajuci si vrijeme.

Sve u svemu, ja sam subjektivno zadovoljna. Nisam se pripremala puno, cak mi nit ne treba ne znam kakav rezultat, al opet, mislim da sam napisala dobro.
Cekamo 28.3. i rezultate :D




EDIT 28.3. 2.00 AM:

stigli rezultati tocno u ponoc 13. dana po nultom meridijanu :D

pa.... evo ih:

Listening:8.5
Reading:8.5
Writing:7.0
Speaking:7.0

Overall:8.0

malo je rec' da sam prezadovoljna :D

ponedjeljak, 24. veljače 2014.

Morden, MB


U moru blogova i foruma koje sam iscitala u „projektu Kanada“, sasvim slucajno sam na canada visa forumu nabasala na temu o imigraciji u jedan maleni gradic u Manitobi..
Nisu trazili bogznasto, samo popunjen formular, resume, presliku putovnice i IELTSA (kojeg ja cak nit nisam imala).
Citala sam temu na forumu i bila poprilicno obeshrabrena, jer je ispadalo da nikome ne odgovaraju i da su od 200 poslanih upita odgovrili tek jednome.
Al opet, s druge strane, mislim si, ne placa se nista, ne traze me nista izuzev malo vremena za ispuniti application form; pa zaista nemam sto izgubiti.
Procitali smo sve o gradicu. Pogledali slike. Videe. Prosetali se uz pomoc Google mapsa gradom. Cak je i Youtube bio koristan s nekim materijalima koji su stavljeni na njega.
Gradic je divan. Hajmo pokusati.
Kasno navecer 26.12. po CET vremenu u mailu saljemo potrebne dokumente, uz iznimku IELTS rezltata, ali uz izjavu da cu ga polagati cim stignem (ja sam glavni aplikant obzirom da imam diplomu)
Odmah dolazi automatizirani odgovor da je osoba zaduzena za imigraciju na godisnjem i da ce nasa aplikacija biti pregledana iza 6.1. kad se ona vrati.
Nastavljamo dalje s istrazivanjem i slanjem resumea kao da nismo nikuda aplicirali.
Sve vise i vise pocinjem misliti da od toga zaista nece nista biti, jer, hej, ZASTO bi pobogu gradic od 8000 stanovnika htio bas nas..
6.1. predvecer po CET stize mail od sluzbenice zaduzene za imigraciju u Morden s upitom kada bi mi odgovarao Skype interview. Sok i nevjerica, no i dalje vrlo prizemno mislimo kako to bas nista ne mora znaciti.
Intervju je dogovoren za 9.1. u 21.30 CET. Ignoriram tu cinjenicu sve do tog cetvrtka. Trema je uzasna. Pa nikad ni sa kime nisam pricala preko Skype-a, a kamoli imala intervju. Citam opet o gradu, trazim podatke o bas svemu, ukljucujuci i ocne klinike.
Intervju je trajao gotovo sat vremena. Bio je ugodan. Pitanja su se odnosila uglavnom na moje obrazovanje, radno iskustvo, zasto smo odabrali Morden i zasto mislimo da ce nam tamo biti dobro, gdje se vidim za 5 godina i sl.
Mene je fasciniralo koliko su neke stvari njima u Kanadi nepojmljive. U jednom sam trenu pocela pricati o stanju u drzavi, o tome kako unatoc poslu ne mozemo biti sigurni hocemo li imati dovoljno novca za platiti rezije i troskove zivota jer place kasne i poslodavci ne placaju posteno. I vidim u zeninim ocima i izrazu lica da ona uopcene razumije o cemu ja govorim. Da je to nesto s cime se nikada nije susrela i u sto se uopce ne moze uzivjeti. Ono, kako to mislim, nismo placeni za svoj rad?!
:(
Tuzno.. mislim, tuzno za sve nas.

Na kraju razgovora kaze mi da ce se kroz mjesec dana odrzati sastanak njihovog odbora i da ce nam nakon toga javiti odluku odgovaramo li profilu radne snage koju Morden treba ili ne, te cemo ovisno o toj odluci dobiti (ili ne) pozivno pismo za exploratory visit.

Dani se vuku. Mi u medjuvremenu trazimo dalje, usavrsavamo Resumee, gledamo razne provincije, muz je gotovo i zaboravio na Morden, pocinjemo se pitati je li uopce pametno ulagati toliki novac i toliko vrijeme u gradic od 8000 stanovnika.

Stizu lose vijesti, Kanadjani se bune na temporary foreign workers, izbija afera s nasim naftasima na sjeveru Alberte, govori se o postrozavanju uvijeta i ogranicavanju trajanja privremenih radnih dozvola, povecava se vrijeme cekanja na LMO..
NITKO ne odgovara na nase mailove s Resumeima, iako su prema misjenju mnogih osoba super napisani..
I onda, 14. 2. U popodnevnim satima po CET vremenu stize mail od Mordena koji glasi: CONGRATUALTIONS!
:D
Dobili smo pozivno pismo za exploratory visit i pismo potpore grada Mordena za nominaciju u Manitoba Provintial Nominee Program :)

Da, mi sad moramo odletjeti tamo u visit. Sto kosta, svjesni smo toga jako. Imat cemo intervjue s potencijalnim poslodavcima, imat cemo intervjue sa sluzbenicima za imigraciju na nivou Manitobe, ici cemo u banke, skole, vrtice, health klinike, ducane, kuce za rentanje.. sve sve.
Izuzev ako ne ispadnemo lijene guzice kojima se nis ne da i ne obavimo nista na tom visitu (mo's mislit kak cemo prokockat' tu, itekako skupo placenu priliku) i ako ne blenemo da cemo se za 2 mjeseca odselit iz Manitobe (sto isto tako ne mislimo, pa pobogu , pruzaju nam odlicne uvijete i izuzev javnog gradskog prometa imaju SVE, ukljucujuci i sadrzaje koje Zagreb, wannabe metropola, nema!!), to je to, dobivamo pismo podsrke za nominaciju u MPNP.
Nakon toga (2 do 3 mjeseca) kad Manitoba odobri nasu nominaciju ( a nema je razloga odbiti ako su svi dokumenti na broju i valjani), papiri idu na federalnu razinu i salju se u Bec, jer je on zaduzen za nas u Hrvatskoj. E tu se prica rasteze, jer je timeline za Bec 9 do 12 mjeseci za Provintial Nominee Programe. Tu ce nas u neko doba zvati da obavimo lijecnicki, sto je dodatan trosak.
E sad. U slucaju da imamo toliko lude srece i da nam se desi da za vrijeme visita netko od potencijalnih poslodavaca nama napise job offer i izjavi da ce nas zaposliti cim dodjemo, stvar se znatno ubrzava. Tada mi imamo pravo traziti Work Permit cim nas Manitoba nominira. Drugim rijecima, do jeseni bismo mogli sletjeti u Manitobu i otamo, radeci, cekati da se rijesi nas Permanent status.
Ako ne dobijemo job offer (sto je realno za ocekivati, nisu bas poslodavci spremni i zeljni cekati radnu snagu mjesecima), onda je vrijeme cekanja onakvo kako sam povise napisala. Ali. U onom trenu kad papiri konacnu budu gotovi, kad dobijemo poziv, kad sletimo u Manitobu, mi u putovnice dobivamo Permanent Residence Stamp i to je to. Ne mogu nas poslat nazad za Kroejšu J ne ovoisimo o poslu i o poslodavcu, mozemo raditi sto god zelimo. Koliko god dugo zelimo. U svim smo pravima izjednaceni s Kandjanima, osim sto nemamo njihovu putovnicu i pravo glasovanja. A hvala, no meni je politike dosta za naredna 3 zivota.

Oh, jos je potrebno naglasiti da za ovu avanturu zivota nosioc aplikacije (u nasem slucaju ja) mora poloziti IELTS (engleski s 5 overall rezultatom za Manitobu), mora imati 10000 CAD na racunu za nosica aplikacije i 2000 CAD za svakog narednog clana obitelji koji dolazi s njim. To je VAS novac, njega ne dajete, ne placate nikome, no uvijet je da mora biti vidljiv na vasem (ili supruznikovom) racunu, i taj racun ne smije biti „dijeljen“ ni sa kime tko ne dolazi s vama u Kanadu.
Kao sto rekoh, sve je to skupa puno novca. IELTS je 1500 kn za sada (i vrijedi samo 2 godine). Exploratory visit ce isto tako kostati puno. Proof of funds (u nasem slucaju 14000 CAD jer nas je troje) je ogroman novac za hrvatske pojmove. Lijcenicki se isto tako krece oko nekih 1000 kn po osobi. Mi smo digli kredit. Eto, nismo ga digli za kucu niti stan (planiramo zadnje 3 godine i nikako da se odlucimo na taj korak. Sada sam sretna sto smo otezali, kao da smo cijelo vrijeme podsvjesno zali da zaista necemu tu ostati..), digli smo ga za emigraciju.

Ali mi vjerujemo da je to ulaganje u bolju buducnost, da ce nam se sve to vrlo brzo vratiti i isplatiti. Ulog je Permanent Residence, a svi oni koji su upuceni u tu problematiku i imigraciju u Kanadu trebali bi znati koliko je to – HUGE!!

Prijavila sam IELTS. Kredit je na racunu. Polako skupljamo sve potrebne dokumente koji ce nam trebati.  Ako dobijemo slobodne dane, krajem travnja ili pocetkom svibnja letimo u Exploratory visit.
Nema nazad.

Samo naprijed!

Another one Bites The Dust..

Oduvijek sam mastala o necem „vise“. Uvijek sam voljela promjene, uvijek sam zamisljala „nesto bolje“.
Kad sam imala 14 godina, secuci ulicama svog grada zamisljala sam kako secem Liverpoolom i pricam engleski (i dobro, kako ce se iza coska pojaviti Michael Owen i pasti na koljena predamnom  ;D).
Kad sam imala 15 godina bila sam uvjerena da cu studirati engleski.
Sad kad vrtim film, oduvijek sam bila „nocna ptica“ i oduvijek mi je najvise odgovaralo ici spavati u gluho doba noci/ranog jutra. Taman na +7 ili 8 sati od CETa ;)

S Kanadom sam pocela koketriati 2008. Na forumu citati o Working Holiday visi, o Skilled Worker programima i sl.. Kada sam je spomenula tada decku a danas muzu, njemu se ideja nije svidjela.. Meni se nije svidjela ideja zivota bez njega, pa sam se poklopila usima i pustila istrazivanja. Ponekad bih, s vremena na vrijeme, skicnula sto se dogadja s imigracijom u Kanadu, dodatno se obeshrabrila postrozavanjem kriterija, i prepustila hrvatskoj svakodnevici.. Da, ne sramim se priznati da tada zaista nisam bila niti dovoljno odlucna niti dovoljno hrabra.
Medjutim, prolazile su godine, zivot je zurio dalje, kriza je u Europi rasla (iako, moram priznati da smo se mi s nasim poslovima i nasim radnim mjestima do nedavno jako dobro drzali), na svijet smo donijeli bice za ciju smo buducnost odgovorni iskljucivo i jedino mi.
Dosli smo do zida pred kojim nam je postalo kristalno jasno da nam ovdje, na nasoj rodnoj grudi, nece biti bolje. Bit ce samo jos gore. U nedogled.
Muz, doduse, samo zeli bolje uvijete, bolju placu. Njemu nije problem raditi k'o mazga, ali za taj rad zeli biti i placen. Sto ovdje nije. Nedavno se dogadjalo da radi 14 i vise sati dnevno a da za to nije placen.
Ja, uz istu stvar kojoj i on tezi, to ipak gledam i iz neke drugacije, dublje pespektive. Mene strasno smeta mentalitet, politika, mediji, besperspektivnost. Ne znam na koji nacin da ovdje odgajam dijete, kojim vrijednostima da ga poucim. Ma, sve me smeta, osjecam se potpuno izvan ovog drustva i okoline, osjecam kako me sve to gusi i kako je pitanje vremena kada cu popucati po savovima.
Eh, sad, hocu li se povuci u sebe i njihati se u nekoj ustanovi s rukama zavezamim u kosulju, ili artiljerijom pucat' po Markovom trgu, tko to moze znati :D

Srecom, i muzu je dosta. Rekli smo – IDEMO!!

Obzirom da sam neko predznanje o Kanadi i programima imigracije vec imala, nisam krneula od gole nule; no unatoc tome, trebalo je puuuuuno truda, surfanja, citanja, otvaranja linkova, ispitivanja po raznim forumaima i fejs grupama da slozimo kockice.

Ukratko, imali smo dvije opcije:
Ili ganjati LMO (sto znaci, iz Hrvatske naci poslodavca koji je u mogucnosti zaposliti stranog radnika, i to ne na bilo koju poziciju, vec na skilled poziciju koja znaci da nakon xy mjeseci mozemo aplicirati za Permanent Residnece), sto je u principu jako tesko ako nemate neko zanimanje koje je u Kanadi jaaaaako trazeno i deficitarno.
Ili pripremiti gomilu novca, zivaca i nadasve strpljenja pa pokusato preko nekih provincijskih programa odmah upecati taj famozni Permanent Residence.
Od te druge opcije mnogi su nas odgovarali, jer je skupa i dugo traje, i svakim danom se sve vise zatvaraju njena vrata i postrozuju kriteriji.
Nama je sve to bilo jasno, i slali smo resumee diljem Kanade i trazili smo LMO. Bezuspjesno.
A onda se pojavio tracak nade....